Izvor: Blic, 26.Dec.2010, 01:05 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Između vidljivog i nevidljivog
Ponekad čovjek stekne utisak da na Balkanu (a možda i drugdje) paralelno egzistiraju dvije stvarnosti - jedna vidljiva i druga nevidljiva. Fenomen bi još bio razumljiv i podnošljiv da nije dodatka, a taj se krije u paradoksalnoj činjenici da ono što vidiš zapravo ne postoji, odnosno da postoji ono drugo što ne vidiš, što je nevidljivo.
Pojava, međutim, nije vezana (kako bi se na prvi pogled reklo) za fiziku i prirodne nauke, već je prije, da kažemo, sociološke prirode. >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << Neka za ilustraciju posluži, recimo, podatak da je u državnoj firmi od hiljadu zaposlenih njih pet stotina u nekoj rodbinskoj vezi. Nepotizam nije naročito vidljiv, ali jest snažan, te je i skriven i sakriven moćniji od zakona.
Nije mnogo drugačija bila ni ovdašnja slavna privatizacija u kojoj su tajkuni (jednako domaći i strani) bili više-manje nevidljivi, a sirotinja raja, inače u samoj stvari sporedna i nevažna, sasvim stvarna i opipljiva. Sad kad je pljačka dobrim dijelom privedena kraju i kad je novo vlasništvo nad nekadašnjom zajedničkom imovinom, poput mreže velikog pauka, hiljadama nevidljivih niti prekrilo sve što je htjelo i moglo prekriti, proizvedena je nova stvarnost. Uspostavljena je nova realnost u kojoj se živi (i mre - rekao bi Žerajić, soko sivi) po drugim pravilima. Sad vladaju mađioničari.
Mislim da se na tu novouspostavljenu realnost još nismo navikli (neki neće nikada) i da u mnogim glavama još nije obavljen prelaz iz kasnog socijalizma u rani kapitalizam. Doduše, tako radikalnu promjenu agregatnog stanja i nije moguće obaviti brzo, te će proces privikavanja i prilagođavanja novim odnosima potrajati duže vrijeme. Ali ni hladna voda se lako ne pretvara u paru, već se, jadna, mora dobro ugrijati ne bi li uzavrela. Ne znam da li je ovo što gledam istina (vidljiva ili nevidljiva), tek čini mi se da upravo kipimo, hlapimo, isparavamo.
.jpg)
