Izvor: Nezavisne Novine, 11.Jun.2015, 14:05 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Iz zatvora kao novi ljudi
BANJALUKA - Promijenio sam se i sazreo kao čovjek, kao nova ličnost izaći ću na slobodu. To je najveći uspjeh.
Tako počinje priču za "Nezavisne" Dragutin Bakić (44) iz Kozarske Dubice, koji završava sa 12-godišnjom kaznom zatvora zbog ubistva.
U međuvremenu je, kako kaže, najbolje godine proveo u zatvorskim uslovima, razveo se...
Najteže mu je bilo prihvatiti odgovornost, uvidjeti svoje greške, a zatim se suočiti s kaznom.
"To je i najteži >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << proces. Važno je usmjeriti misli na kratkoročne planove, poštovati red i rad ustanove i pravila 'kuće'. Kada izađem na slobodu, volio bih započeti novi život", dodaje Bakić.
U Kazneno-popravnom zavodu (KPZ) Tunjice u Banjaluci, o "miru u kući" 250 zatvorenika osuđenih za teška krivična djela stara se oko 130 policajaca, ali samo u bezbjednosnom smislu. Sistem koji se posljednjih godina razvija u ovoj ustanovi, zaposleni i osuđeni s kojima smo razgovarali smatraju presudnim za činjenicu da se neposlušnosti, tuče ili pokušaji bjekstva sve rjeđe dešavaju. U ustanovi tvrde da oni izvršavaju kaznu zatvora, ali ne na represivan način. Akcenat je na redu, radu i socijalizaciji.
"Nastojimo podsticati osuđena lica da što više rade na sebi i pomoći im da nađu i njeguju ono najbolje", objašnjava za "Nezavisne" Nada Đajić, pomoćnica direktora ustanove za poslove tretmana.
Najbolja pozicija do koje zatvorenici mogu stići u zatvoru je takozvana klasifikaciona grupa A. Ona donosi bolje uslove boravka, tretmana, pogodnosti van ustanove... Što prije zatvorenici to shvate, život bez slobode bude jednostavniji.
Ipak, disciplina unutar ustanove je obavezna za sve, dok se radna terapija ogleda u radu na ekonomiji u poljoprivredi u Laktašima, održavanju dobra ustanove, radu u kuhinji, u kojoj mjesečno mogu da zarade do 80 KM, stolariji, rezbariji na drvetu, varioni, pilani...
Nije rijetkost i da građani imaju zahtjeve za fizički posao, za šta su osuđenici plaćeni u prosjeku oko 30 KM, ili da traže neke od njihovih kreacija na drvetu, ali i umjetnina, poput ikona, koje koštaju oko 150 KM.
U slobodnim trenucima relaksirati se mogu u teretani, bazenu, pratiti printane i elektronske medije, provoditi intimno vrijeme sa suprugom, koje, zavisno od klasifikacione grupe, može biti od četiri do 12 sati. To im je zakonski omogućeno, a u praksi se pokazalo kao dobar način za održavanje braka i porodice, čija je podrška takođe presudna.
Ukoliko osuđenik nije povratnik u izvršenju krivičnog djela, ima jake porodične resurse i podršku socijalne sredine, to su ozbiljni elementi za dobru resocijalizaciju.
"Šta poslije, to je pitanje, jer je ekonomska situacija loša i izražena je stigma prema ljudima koji izađu iz zatvora. "Drž'te lopova" na slobodi, to je pogubno. Mi se držimo radne i svake druge discipline, pravila koja se moraju poštovati, kako bi se uvidjela greška i razlog izvršenja krivičnog djela. Međutim, nakon 18 ili 20 godina zatvora čovjeka vani neko treba dočekati, pružiti mu neke mogućnosti da ne završi tamo odakle je došao kod nas", objašnjava Radenko Vujasin, direktor KPZ Tunjice.
Nastavak na Nezavisne Novine...
