Ispovest lekara: Sanjam krike iz kanjona Morače

Izvor: Večernje novosti, 01.Jul.2013, 23:36   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ispovest lekara: Sanjam krike iz kanjona Morače

KO je čovek koji je iz kolone prestrašenih putnika, što su odozgo posmatrali užasan epilog putovanja rumunskih državljana u kanjonu Morače u Crnoj Gori, sišao u klanac dubok 40 metara, i organizovao evakuaciju povređenih putnika do dolaska stručnih ekipa, bila je misterija svih crnogorskih, srpskih, ali i rumunskih medija.Heroj je mladi lekar iz Beograda, Ivan Todorović, koji je tog krvavog predvečerja, 23. juna, bio na putu za Bar sa majkom i bratom. Bio je jedini lekar na mestu nesreće >> Pročitaj celu vest na sajtu Večernje novosti << dok nije stigla Hitna pomoć iz Kolašina.Ugledavši ostatke autobusa, koji je pre nego što se zaustavio u ozloglašenom klancu Morače, iza sebe ostavio na desetine putnika razbacanih po stenama, polužive ili već mrtve, on je ne oklevajući, u klompama pošao u provaliju ispod mosta Grlo.Zaustavio ga je vatrogasac, udelio mu čizme, privezao na konopac i tek onda ga spustio u jezivu stvarnost.ŠOK PARALISAO LjUDE IAKO je uz stručne ekipe regrutovano mnogo putnika koji su se zadesili na mostu Grlo u trenutku nesreće, koji su bili spremni da na bilo koji način pomognu povređenima, Ivan kaže da je bilo i onih koji su samo nemo posmatrali prizor.- Ne kažem da nisu želeli da reaguju, već prosto nisu uspeli. Bili su u stanju šoka - objašnjava on.- Ni oni sigurno neće lako izbaciti iz glave sliku iz kanjona, u kom je za tri decenije poginulo oko 1.000 ljudi.- Sišao sam među krvava tela, bukvalno pocepanih udova, među kojima su sablasno štrčale garderoba i lične stvari rumunskih državljana. Zapomagali su sa svih strana - priseća se Iva, u razgovoru za „Novosti“, prvog dana svog godišnjeg odmora. - Borio sam se sa dva straha: da li ću uspeti na pravi način da uradim trijažu (procenu stanja povređenih) i da li ću među putnicima naići na krvavo dečje telo. Ta mogućnost me je užasavala.Odluke kome najpre ukazati pomoć, kako im pomoći dok ne dođe Hitna pomoć sa nosilima i kragnama za vrat, bile su za njega, kaže, pravi stručni ispit. Iako su, kaže, sve to bazične stvari koje se uče u medicini, dr Todorović, koji, inače, nije uspeo da pronađe posao u struci kao lekar opšte prakse, te se okrenuo farmaciji, priznaje da mu nije bilo svejedno.- Dole u kanjonu nemate nijedan kvadratni metar na kom možete da stojite bez oslonca, zato je spasavanje bilo teško i mučno. Bilo je mnogo vode, neke bele pene i stene su bile klizave - priča mladi doktor, inače lekar opšte medicine, koji je stažirao u Domu zdravlja „Stari grad“. - Povređeni su jaukali, gestikulacijom ili na engleskom objašnjavali gde su ranjeni. Niko nije mnogo govorio, bili su previše istraumatizovani.On kaže da je nemoguće bilo da u kanjonu pojedinac uradi bilo šta sam. Ali dok nije stigla prva lekarska ekipa napravio je grubu trijažu povređenih putnika, a nekoliko njih već su uz pomoć užadi transportovani gore.- Bilo je i ugroženijih pacijenata, ali prosto do njih nije bilo moguće stići, bez adekvatne opreme. Oni su zbrinuti tek kad su stigle i spasilačke ekipe - priseća se Ivan. - Beživotna tela sam bio prinuđen da zaobilazim, jer njima više nije bilo pomoći.Prvo su stigli vatrogasci, pa Hitna pomoć, zatim službe spasavanja, policija i vojska. Povređenih putnika je bilo svuda jer su poispadali iz autobusa tokom prevrtanja, a najviše mrtvih bilo je u dnu klanca, oko gomile sabijenog lima.Mladi doktor je čak, uz pomoć još nekoliko humanih ljudi, organizovao transport prvih spasenih putnika, iščupavši sedišta iz jednog kombija. Najstrašniji prizor, kaže, bili su zgnječeni ekstremiteti koji su virili ispod jedne stene. Nekoliko Rumuna bilo je smrskano pod tim komadom džinovskog kamena.- Spasavanje povređenih trajalo je više od pet sati. Tek oko 22 časa seo sam u svoj auotomobil i nastavio put u Bar, gde sam pošao na odmor. Međutim, slike nesreće me nisu napuštale. U svakoj sekundi nanovo sam preživljavao konfuznu akciju spasavanja, pitao se da li sam sve uradio kako treba. Odmora nije bilo - kaže Ivan. - Verujem da ću još dugo kad zatvorim oči pred san, čuti krike iz smrtonosnog klanca.

Nastavak na Večernje novosti...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Večernje novosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Večernje novosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.