Izvor: Nezavisne Novine, 23.Sep.2020, 20:16

Diletant ili vješt državnik

Dok su mediji u Srbiji, oni naklonjeni predsjedniku Vučiću, a takvih je najviše, govorili i pisali hvalospjeve, ističući da je u Vašingtonu potpisan istorijski sporazum o normalizaciji ekonomskih odnosa između Srbije i Kosova i da je odlučno odbijeno priznavanje Kosova kao nezavisne države, dotle su mediji bliski opoziciji, ali i oni u regionu, ismijavali Vučićev nastup u Bijeloj kući, kritikovali njegovu servilnost >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << i poniznost, a sam sporazum ocijenili kao veoma nepovoljan za Srbiju.

Najbolji primjer te druge strane je Boris Tadić, bivši predsjednik Srbije i jedan od čelnika opozicije. On tvrdi da je Srbija i bez zvaničnog potpisa praktično priznala samoproglašenu Republiku Kosovo. (Pored Kosova nije stajala zvjezdica.) Srbija se obavezala da će uvesti jednogodišnji moratorijum na lobiranje širom svijeta za otpriznavanje Kosova, a to joj je u zadnje vrijeme išlo prilično dobro. U isto vrijeme, tvrdi Tadić, vašingtonskim potpisom Vučić je Srbiju posvađao s Rusijom, a dokaz tome je status na Facebooku Marije Zaharove, portparolke ruskog MIP-a. I sa Kinom, zbog saglasnosti da Srbija neće koristiti nepouzdane kompanije prilikom uvođenja 5G mreže, što je indirektno etiketiranje "Huaweija". S arapskim svijetom zbog premještanja Ambasade u Izraelu iz Tel Aviva u Jerusalim. (To je ujedno i kršenje rezolucije UN-a, a upravo jedna druga rezolucija Ujedinjenih Nacija Kosovo tretira kao dio Srbije.) Sporazum je šamar i Briselu, pod čijim pokroviteljstvom se vode sveobuhvatni pregovori između Prištine i Beograda. A, napokon, ukoliko bi Tramp eventualno izgubio predsjedničke izbore, novi predsjednik ne bi sa naklonošću gledao na Srbiju i njihov izbor da sporazumom podrži Trampa i njegovu predsjedničku kampanju. Tadić je pozdravio ismijavanje predsjednika Vučića kao vid borbe protiv autokratskog režima, praveći paralelu sa Čarlijem Čaplinom i filmom "Veliki diktator".

Da li je u pravu Boris Tadić u svojim tvrdnjama i njegovi istomišljenici ili su u pravu provladini mediji u Srbiji, koji ističu Vučićevu državničku mudrost i hrabrost? Mislim da bi se istina mogla kriti između te dvije ponuđene krajnosti. Pokušajmo je makar malo osvijetliti.

Zaista, odmah upada u oči, kakve veze ima premještanje Ambasade Srbije u Jerusalim i zaštita LGBT populacije širom svijeta sa normalizacijom ekonomskih odnosa Beograda i Prištine? Mnogi tvrde da Vučić nije ni znao da se ova tačka nalazi u sporazumu, odnosno da mu je poturena, što navodno dokazuje i njegova reakcija na ceremoniji. Teško je ipak povjerovati da bi se domaćin služio ovakvim jeftinim trikovima, a pogotovo da bi bilo ko na njih nasjeo. Prije da se ovdje radi o jasnom političkom dilu. Izrael dobija dvije države koje priznaju Jerusalim za glavni grad jevrejske države, od kojih je jedna većinski muslimanska, a Tramp bitne bodove u predizbornoj kampanji. Srbija sa druge strane dobija moćnog saveznika sa Bliskog istoka i veoma moćni lobi u Sjedinjenim Državama.

Drugo, kada je hoklica u pitanju i Vučićevo sjedenje kao na ispitu pred profesorom. Vučić, koji je često arogantan prema novinarima i svojim suradnicima, dobio je lekciju iz poniznosti. Jer sigurno da je onakvo sjedenje bilo znak američke superiornosti naspram gostiju. (I kosovski premijer Hoti je takođe bio u hoklici.) Sa druge strane, sjetimo se Tita. Bio je u toj istoj sobi, Ovalnom kabinetu, tokom jedne od svojih zvaničnih posjeta SAD i kršio pravila, opušteno pušeći svoj tompus, uprkos Niksonovom upozorenju. Ali, u Titovo vrijeme imali svo dovoljno veliku i moćnu državu koja je uvažavana u svijetu i bila bitan igrač u međunarodnim odnosima. Vučić očito zna da bi jedan takav nastup danas bilo isprazno kur*enje i navlačenje mržnje domaćina. Pa ipak, Vučić me podsjetio na jedan davni tekst u "Politikom zabavniku", o posjeti kneza Miloša Obrenovića Istanbulu i prijemu kod sultana. Po tom tekstu, na opšte zaprepaštenje srpske delegacije, Miloš je ponizno prišao sultanu i cjelivao mu noge. Na upit, šta učini, mirno je odgovorio: "Ja njemu noge, on nama slobodu, šta je vrednije?"

Nadalje, kad je Evropska unija (EU) u pitanju, očigledno je da je ona postala prilično zatvorena za prijem novih članica. Stalno se pomjeraju vremenske granice eventualnog prijema ili pregovora i to ne samo kad je Srbija u pitanju. Vučić je tu politiku procijenio kao neiskrenu i ucjenjivačku. A i gesta Francuske tokom obilježavanja stogodišnjice primirja u Velikom ratu, kada predsjednik Srbije nije bio na glavnoj tribini (a bili su predsjednici Hrvatske i Kosova), gdje Srbiji zbog ogromnih žrtava (nastradalo 28% ukupne populacije) u Prvom svjetskom ratu svakako da je mjesto, već, rekao bih, na klupi za rezervne igrače, sa, čini mi se, Litvanijom i drugim sličnim zemljama, sigurno da je bila jasan znak da zemlje EU nisu naklonjene Srbiji.

Kina sa Srbijom ima bratske odnose, veze su naročito učvršćene tokom pandemije virusa korona. Kina zasad ćuti vezano za sporazum u Vašingtonu. Na kraju, Srbija ipak nije direktno potpisala nešto protiv Kine i njenih interesa. I ti odnosi ne moraju biti narušeni.

Na kraju, odnosi Srbije i Rusije bi mogli biti znatno narušeni. Ti odnosi su do sada bili dugi, bratski, strateški. Rusija je (sa Kinom) spriječila prijem Kosova u UN i druge međunarodne organizacije. Rusija je zaštitila Srbiju i od osude za genocid u Bosni i Hercegovini. Pa ipak, moguće da Vučić procjenjuje da je Rusija nešto od toga činila i radi sopstvenih interesa, kao i da je Rusiji možda u interesu da krizna situacija na Balkanu potraje. Možda se odnosi i izglade, možda Srbija ima šta konkretno ponuditi Rusiji. Marko Đurić, Vučićev čovjek od povjerenja za KiM, u odgovoru Mariji Zaharovoj tvrdi da Srbija u Vašingtonu nije potpisala ništa protiv Rusije, niti riječ ružnu spomenula. Možda i pored, kako izgleda, ogromnog, neočekivanog zaokreta u spoljnoj politici Srbije i novog savezništva sa Sjedinjenim Državama, predsjednik Vučić ipak uspije održati balans i prema Rusiji i Kini.

Uskoro će izbori u SAD. Poslije toga, u slučaju pobjede Trampa, najavljuje se njegova posjeta Srbiji. Nekako u isto vrijeme put Beograda bi trebalo da ide i Vladimir Putin. Da li će doći i ko će doći? To ćemo tek vidjeti, a to će nam ponuditi i odgovor na pitanje postavljeno u naslovu ovog teksta.

(autor je satiričar)
Pogledaj vesti o: Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija

Nastavak na Nezavisne Novine...