Uzalud come-on-ović, Viktorova seta i pritisak siromašnih

Izvor: B92, 23.Jan.2016, 15:14   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Uzalud "come-on-ović", Viktorova seta i pritisak siromašnih

Tmurno jutro u Melburnu ubrzo je zamenilo sunce, ali dan je ostao turoban za srpski tenis.

U meču punom obrta, emotivnih rolerkostera i drame, Ana Ivanović na kraju je ostala praznih šaka, a njeni navijači bez nerava. Ispuštena je još jedna zlatna šansa za plasman u završnicu Gren slem turnira.

Počela je Ivanovićeva odlično – servisom se u prvom setu izvukla iz neugodne situacije, a na drugoj strani je izvrsno čitala servise snažne Kiz i povela je >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << u setovima. Bila je to drugačija Ana, davno nije bila toliko staložena i odlučna u dvoboju sa velikim ulogom.

Početkom drugog seta ceo stadion se šokirao jer je kolabirao Najdžel Sirs, Anin trener i tast Endija Marija. Nije mu bilo dobro, želeo je da izađe i srušio se na stepenicama. Lokalci kažu: “Ako vam se ne sviđa vreme u Melburnu, sačekajte deset minuta“. Velike temperaturne promene u kratkim periodima – kiša, sunce, vetar... Nije organizmu lako da sve to podnese – i pre nekoliko dana takođe na Aninom meču onesvestila se jedna žena, a sada se slošilo i Sirsu.

Srećom, sa njim bi trebalo da bude sve u redu, a Ana i Mari nisu se zbog toga pojavili na konferencijama za novinare, medijima su samo dostavljene kratke izjave.

Po povratku na teren Ivanovićeva je nastavila gde je stala i do kraja je imala bezbroj prilika da prelomi meč. Imala i propustila. Vođstvo 2:0 i 4:2 u drugom setu, 3:0 u trećem, ništa nije bilo dovoljno, ali ruku na srce, nije ni prvi, a verovatno nažalost ni poslednji put da Ana gubi takav meč.

Publika je sve vreme bila svim srcem uz Anu, kao i uvek u Melburnu (jedan je čak i uzviknuo: “Come-on-ović, Ana“), ali meč joj je pobegao iz ruku pod naletima moćnije Kiz – iz statistike se često ništa ne može zaključiti, ali sada je jasno da je realizacija brejk lopti bila jezičak na vagi (Kiz 5/12, Ivanović 4/16).

Šteta, velika šteta, pogotovo zato što su iz tog dela žreba ispale Simona Halep i Karolina Pliškova, pa je polufinale i te kako bilo u vidnom polju.

Dan je za Anu bio tužan, ali zato je Melburn park živnuo. Kiša je padala vrlo kratko, a ljudi su jedva dočekali da se ponovo izležavaju u Garden skveru ispred Rod Lejver arene. Park sa ležaljkama, stolovima i fontanom, okružen bistama australijskih teniskih legendi, idealno je mesto za opuštanje i gledanje mečeva na bimu.

Danas je ponovo bilo koloritno, zastave i boje na licima ljudi, kao i mnoštvo zastava na Rodžerovom treningu, uz natpis “Federer Express“. Zajedno su trenirali Nišikori i Gofan, Ferer je stenjao kao na meču, a Đokovićev trening sam propustio gledajući Viktora.

Nije imao šanse protiv Raonića – kako je Miloš servirao u prva dva seta, teško bi bilo i igračima iz samog vrha. Verujete li da je jednom na drugom servisu ispalio bombu od 224 kilometara na sat? To je peti najbrži servis na turniru, a Raonić drži i drugu poziciju sa 234 km/h.

Ipak, Troicki ima razloga da bude zadovoljan – osvojio je treću titulu u karijeri, a u Melburnu je odbranio bodove od prošle godine, pa ni ne čudi što je bio vedar i nasmejan. Najavio je juriš na Top 10, a u priči smo saznali neverovatan detalj – eksperiment ATP-ja 2011. godine koštao je Viktora zvanja Top 10 igrača (12. mesto do sada mu je najbolji plasman).

Te godine i jedino te računali su se rezultati sa četiri turnira iz Serije 500 i obavezno dva iz Serije 250, a Viktor nam je objasnio kako je zbog toga izvisio za Top 10.

“Imao sam pet odličnih rezultata iz Serije 500 i umesto 180 bodova računali su mi 90 koje sam imao na ovima iz 250. Da je računanje bilo kao u svim sezonama osim te, bio bih deveti na ATP listi u momentu kada sam imao najviše bodova. Dakle, nisu mi prihvatili bolji rezultat, a razlika je bila tačno tolika. To su nešto bezveze testirali i nije im uspelo“, objašnjava Troicki i smeje se na konstataciju da sada bar ima čemu da teži.

Gde god čovek da se okrene i s kim god da razgovara, o turniru čuje samo superlative. Pitali smo Viktora šta je to što razlikuje Australijan open od ostala tri Gren slem turnira kada je maltene konsenzus da je Melburn broj jedan.

“Čine mnogo za igrače – svake godine imaju poboljšanja na terenima, skoro svugde ima ’hok-aj’, trening-centar je neverovatan, a tu su i uslovi za oporavak stvarno izvrsni, španovanje je besplatno“, navodi Viktor i kaže da ima još, samo trenutno ne može da se seti. Malo potom ipak dodaje:

“Daju nam i lepe poklone – to je za njih sitnica, a nama opet nešto znači, iznenadi nas i bude nam drago. Npr, ove godine mi je devojka preuzela poklon – kredit u robnoj kući, pa neka ona pazari šta želi. Nisam se previše ni pitao“.

I moj je utisak, ako me iko i pita, da je Melburn najbolji u mnogo pogleda, a u subotu su postavili i rekord turnira – 81.094 ljudi, što je za tačno 63 više od prethodnog, prošlogodišnjeg rekorda.

Očigledno su svi bili željni vrzmanja po kompleksu, pošto mečevi nisu bili ni približno uzbudljivi kao u petak. Vavrinka je malo bolestan, muči se s glasom, ali kaže da će biti sve u redu, dok je na konferenciji Viktorije Azarenke bilo veoma interesantno.

Već neko vreme Beloruskinja ističe kako ju je povreda promenila i kako je sada sasvim nova osoba – spokojnija, sa širom perspektivom, disciplinovanija i srećnija. Mnogi je vide i kao prvog kandidata za titulu, pa su je pitali kako podnosi taj teret. Vika je odgovorila da pritisak na Gren slemu nije ništa u poređenju sa njenim počecima u Belorusiji.

“Ja volim pritisak, prihvatam ga kao deo onoga odakle sam potekla. Imala sam jednu šansu da se izvučem odatle, tako da je pritisak bio mnogo veći tada“, kazala je Azarenka, a novinari su zatražili objašnjenje.

“Prvi pritisak jeste da ako ne osvojiš neki turnir, apsolutno nećeš dobiti priliku da odeš na neki drugi. Ako nisi najbolji, ne sponzorišu te uopšte. Sećam se tog dana, i dalje me pogađa kada pričam o tome... Putovala sam devet nedelja, a u juniorima nije retko da se igra i dva meča dnevno. Onda ako preskočiš ručak, ne možeš da jedeš. Nisam imala novca i tada nisam jela. E, to je pritisak, to je preživljavanje. A to što ću izaći i igrati sa jakom protivnicom? OK. Ali kada si gladan i nemaš apsolutno ništa, to je veliki pritisak“.

Da li je Vika bila malo melodramatična ili ne, prosudite sami, ali činjenica je da mnogim sportistima iz Istočne Evrope teže odrastanje često bude adut na putu uspeha. Ne tražite dalje od naših teniskih heroja.

- Ko će igrati u finalu u Melburnu, pitali smo Viktora Troickog. “Paaaa“, zavrteo je Viktor glavom i uz smeh nastavio, “Je l’ treba da glumim malo, kao razmišljam? Đoković naravno iz gornjeg dela, a dole će biti interesantno, mada mislim da će ući Mari. Ipak, trenutno je velika razlika između Novaka i ostalih, tolika da nemam šta ni da komentarišem. Igra mnogo dobro i to je to“.

- Naš fudbaler Miloš Ninković zajedno sa saigračem iz ekipe Sidneja Filipom Hološkom bio je na Australijan openu i gledali su jedan Novakov meč. Slovačkog kolegu iznenadilo je kako je Đoković znao toliko o Hološku. “Znam za njega već dugo jer je Vajda opsednut njime i celom slovačkom fudbalskom reprezentacijom. Znam kompletan tim sa Svetskog prvenstva 2010. godine. Hološko je prijatan i fin“, kaže Novak.

- Razgovarao sam sa jednim taksistom, Indijcem koji mnogo voli tenis. “Navijač sam Nadala inače, tako da ovo nije baš moj turnir“. A osim njega? “Volim i Đokovića“. Zašto? “Dopada mi se kako je posvećen, cela ta rutina, ishrana... A i nije arogantan na terenu kao neki“.

- Melburn park nudi mnogo toga za posetioce – mini teniski tereni gde se uglavnom zabavljaju deca, zatim “face painting“, gde ljudi ukrašavaju lica najčešće motivom zastave svoje zemlje, a svakog dana organizuje se i potpisivanje autograma nekog od učesnika – u subotu je na tzv. “ostrvu autograma“ gostovao Žil Simon. Takođe, tu su i razne nagradne igre, mogućnost fotografisanja sa peharima,a svakog dana na obodu Melburn parka organizuje se muzički program. U svakom slučaju, sve i da nemate karte niti za jedan teren, nema šanse da bi vam bilo dosadno.

- Miloš Raonić rođen je 1990. godine u Podgorici, ali njegovi roditelji ubrzo su se preselili u Kanadu i nisu se pokajali. “Kanada je bila fenomenalna prema meni, mom bratu, sestri, njihovoj deci... Moji roditelji su otišli tamo i radili su vrlo naporno. Došli su skoro bez ičega, ali sa sjajnim obrazovanjem i rekli su: ’Radimo ovo kako bismo svojoj deci obezbedili najbolju moguću šansu’. Sada sam tu gde jesam zahvaljujući tome što su me moji odveli u Kanadu 1994. godine“.

- Pročitajte priču o Lejtonu Hjuitu, čoveka koji je redefinisao pojam “posvećenost“ u tenisu, kao i šta je Novak rekao o dolasku Unikla u Srbiju. Tokom dana čitajte kratak razgovor sa Tanasijem Kokinakisom.

Pozdrav iz Melburna,

Saša (@ozmo_sasa)
Pogledaj vesti o: Tenis

Nastavak na B92...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.