Izvor: Deutsche Welle, 09.Avg.2022, 14:05

Emine Sevgi Ozdamar dobila Bihnerovu nagradu

Bila je prva književnica čiji maternji jezik nije nemački, a koja je dobila nagradu Bahman. Sada je Emine Sevgi Ozdamar dobila prestižnu Bihnerovu nagradu, za „poetski dialog između jezika, kultura i pogleda na svet”.

Književnica, glumica i pozorišna režiserka Emine Sevgi Ozdamar dobitnica je Bihnerove nagrade (Georg-Büchner-Preis) za 2022. To je saopštila Nemačka akademija za jezik i pesništvo u utorak (09.08.). novčana nagrada iznosi 50.000 evra i smatra se najuglednijim >> Pročitaj celu vest na sajtu Deutsche Welle << književnim priznanjem u Nemačkoj. Nagrada će biti dodeljena 5. novembra u Darmštatu.

„Nagrađujući Emine Sevgi Ozdamar, Nemačka akademija za jezik i pesništvo odlikuje izuzetnu književnicu kojoj nemački jezik i književnost duguju nove horizonte, teme, i visokopoetski zvuk“, kaže se u obrazloženju žirija. Njeno delo je otvorilo „i intelektualni i poetski dijalog između različitih jezika, kultura i pogleda na svet, u kojem čitajući smemo da učestvujemo“.

Autobiografski elementi

Emine Sevgi Ozdamar je rođena 1946. u Malatiji, u turskoj provinciji Istočna Anadolija, ali je odmah po rođenju njena porodica preselila u Istambul. U metropoli na Bosforu je pohađala školu glume, već sa dvanaest godina je stajala na bini, a dobila je prve uloge u komadima Bertolta Brehta i Petera Vajsa.

Jozef Vinkler dobitnik je najznačajnije literarne nagrade Nemačke - nagrade Georg Bihner. Ovaj malo poznati pisac tako će se naći u društvu ranijih dobitnika, nobelovaca Ginthera Grasa ili Elfriede Jelinek.

Švajcarskom piscu Lukasu Berfusu je uručeno najprestižnije književno priznanje u Nemačkoj - Nagrada Georg Bihner. Berfus je uručivanje nagrade u Darmštatu iskoristio za vatreni govor protiv zaborava nacističke diktature.

Bihnerova nagrada je najvažnija književna nagrada u Nemačkoj, i ove godine ide u ruke pesnika i pisca Jirgena Beckera. Njegova senzibilna poezija je dala pečat književnosti na nemačkom jeziku.

Posle vojnog puča u Turskoj 1971. izgubila je svaku mogućnost da umetnički napreduje jer je bila član turske Radničke partije. 1976. otišla je u Istočni Berlin. gde je radila kao asistentkinja režisera Matijasa Langhofa na Narodnoj bini (Volksbühne). Dve godine posle toga u Parizu studira teatarsku režiju. Od 1979. do 1984. bila je član glumačkog ansambla u Bohumu. Piše prve drame. 1992. glumi u filmu „Srećan rođendan, Turčine!“ koji je proglašen za najbolji nemački film te godine.

Ona od 1986. živi kao slobodna umetnica.

Književni rad na nemačkom

Književni proboj za nju je bila Nagrada Ingerborg Bahman (Ingeborg-Bachmann-Preis) 1991, za odlomak iz romana „Život je karavansaraj – ima dvoje vrata – kroz jedna sam ušla, kroz druga izašla”. Time je ona postala prva osoba čiji maternji jezik nije nemački a koja je dobila tu književnu nagradu. Ona je primljena u Akademiju za nemački jezik i pesništvo još 2007.

Njene pripovetke „Majčin jezik” je nemački kritičar Tomas Karsten proglasio jednim od dela koje spadaju u književni kanon 21. veka. Prošle godine je izašao njen roman „Senkama omeđen prostor” koji je ušao u uži izbor za nagradu Lapciškog sajma knjige.

Nagrada sa tradicojom

Akademija u Darmštatu dodeljuje od 1951. književnu nagradu za književno delo na nemačkom jeziku. Dobitnici nagrade se moraju „ u posebnoj meri isticati svojim radom i delima” i imati „poseban udeo u oblikovanju savremenog nemačkog kulturnog života” kaže se u propozicijama. Nagradu obezbeđuju savezna država i pokrajina Hesen i grad Darmštat.

Tokom svog kratkog života, pisac Georg Bihner (1813-1837) ostavio je samo tri drame, kratku priču i nekoliko pisama. Iako je umro sa 23 godine, njegov značaj na svetskoj sceni oseća se i danas. Njegov klasik „Vojcek“ je ovog leta na scenu postavila belgijska pozorišna trupa, NT Gent.

Tek nekoliko portreta je napravljeno za njegova života. Međutim, početkom 2013. pojavio se njegov nacrtani portret. Napušteni crtež pronađen je na tavanu jedne kuće u nemačkog gradu Gisenu. Autor crteža je August Hofman. Crtež prikazuje odlučnog mladog čoveka, a potiče iz 1833. godine.

Istraživači koji se bave Bihnerom ne mogu da odu predaleko. Rođen je u malom gradu Ridstadu, jugozapadno od Frankfurta, 17. oktobra 1813. godine. Njegovo porodično imanje preuređeno je pre nekoliko godina tokom priprema za proslavu 200 godina od rođenja tog umetnika. To je dovelo obožavaoce iz raznih krajeva sveta da vide kuću u kojoj se pisac rodio.

Stručnjaci širom sveta smatraju Bihnera revolucionarem svog vremena. Još kao dečak, on je preispitivao svoje roditelje, školu i državne ustanove. Jedna od legendarnih stvari koje je uradio jeste da pobegne iz porodične kuće sa sve merdevinama, na šta podseća ovaj plakat. Ipak, bilo bi pogrešno svesti tog čoveka samo na njegova buntovna dela.

Ove godine, u gradu Darmštatu, koji se nalazi na samo jedan kilometar od mesta gde je Bihner rođen, jedan tramvaj je učestvovao u reklamiranju najupečatljivije izložbe o tom piscu. Bihnerova strast nije uvek mogla da se predvidi. On je bio pristalica autoritarnih oblika vladavine, ali takođe i hroničar ljudske psihe.

Tri klasične drame koje je Bihner napisao, i danas se izvode širom sveta. U Gisenu, gde je pronađen poslednji crtež, grčka pozorišna trupa izvodi „Dantonovu smrt“. Taj komad prikazuje posledice Francuske revolucije, događaja koji je inspirisao Bihnera. U predstavi se mladi pesnik bavi mehanizmom revolucije, što je i dan-danas aktuelno pitanje.

I Bihnerova druga drama, „Leons i Lena“ je jednako klasik kao i druge dve. Mađarska pozorišna trupa igra tu predstavu u Gisenu, ali to rade i druge trupe, širom sveta. Nakon svoje revolucionarne faze, Bihner se usmerio u iznenađujućem pravcu: „Leons i Lena“ govori o ljubavi i strasti između dvoje ljudi.

Ipak, najpopularnija njegova drama je „Vojcek“. Bihner je za sobom ostavio samo deo te priče, koja je prvi put ugledala svetla pozornice sto godina nakon njegove smrti. „Vojcek“ se usredređuje na očaj običnog vojnika-pešadinca, koji je poludeo. U dijalozima se koristi sleng, što je za to vreme bilo revolucionarno. Južnoafrička pozorišna trupa izvodi taj komad u Gisenu.

Razni režiseri takođe su iskoristili Bihnerov književni opus za teme svojih filmova. Najpoznatiji je „Vojcek“, film Vernera Hercoga, u kojem glavnu ulogu igra Klaus Kinski. Dakle, za Bihnerov dvestoti rođendan, slobodno sedite, opustite se i uživajte – bilo pred ekranom, pozornicom ili uz knjigu.

Autor: Johen Kirten / Nevena Cukućan

Nagradu su dobili svetski poznati književnici kao što su Maks Friš (1958), Ginter Gras (1965), Hajnrih Bel (1967). Od naših savremenika među dobitnicima su Rajnald Gec, Marsel Bajer, Jan Vagner, Terezija Mora, Luka Berfus i Elke Erb.

Nagrada se zove prema dramskom piscu i revolucionaru iz prve polovine 19. Veka, Georgu Bihneru, ćiji se dramski fragment Vojcek do danas izvodi na mnogim svetskim pozornicama.

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.

Nastavak na Deutsche Welle...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Deutsche Welle. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Deutsche Welle. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.