Izvor: Nezavisne Novine, 21.Feb.2016, 11:23 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Za Nataša Bogovac, bacačicu kugle nema prepreka
Za Natašu Bogovac, osamnaestogodišnju atletičarku Banjaluke, nema prepreka. Rezultati je motivišu, svakodnevna putovanja joj ne predstavljaju problem, a uči, kako kaže, kad god može i gdje god može - često i u autobusu.
Aletikom se počela baviti s 15 godina. Nastavnik u osnovnoj školi je pozvao da nastupi na Malim olimpijskim igrama, gdje ju je primijetio trener Atletskog kluba Banjaluka Goran Panić.
"Sve je počelo na Malim olimpijskim igrama. Na opštinskom >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << takmičenju sam bila prva, na regionalnom druga, a na republičkom prva. Trener me pozvao da dođem na Gradski stadion u Banjaluci i tako sam počela da treniram", sjeća se talentovana atletičarka kako je bilo prije tri godine i dodaje:
"Rekreativno sam trenirala odbojku, ali onda sam otkrila da imam talenat za atletiku i drago mi je zbog toga jer je atletika prelijep individualni sport u kojem svako kroji svoj rezultat."
Na Prvenstvu Balkana za mlađe juniorke 2014. bila je peta u bacanju kugle, na Zimskom prvenstvu BiH je slavila u bacanju kugle i diska, a među važnijim rezultatima su medalje sa zimskih bacačkih prvenstava Srbije i Hrvatske.
Godinu dana kasnije bila je peta u bacanju kugle na Prvenstvu Balkana za juniorke, na prvenstvima BiH za juniorke, ali i seniorke, osvajala je medalje.
Ova 2016. je odlično počela. Na Prvenstvu Zagreba u dvorani oborila je rekord BiH za juniorke u bacanju kugle (13,03 metra, treće mjesto) i slavila je na mitingu u Beču, takođe u bacanju kugle.
"Zagreb je srećan grad za mene, tamo uvijek bilježim dobre nastupe. Rezultati su iz godine u godinu bolji i upravo su oni ti koji me motivišu. Svi se trudimo da budemo sve bolji i da naš sport konačno bude primjetan, da zauzme mjesto koje mu pripada", priča Nataša, koja ove godine, osim nastupa na bh. prvenstvima, želi da nastupi na Balkanijadi, a kada su u pitanju dugoročni planovi ima jednu posebnu želju:
"Nadam se da ću ispuniti normu za Evropsko prvenstvo."
Dodaje da je drugari hvale i da joj u šali govore da ih se sjeti kada bude na Olimpijskim igrama, a velika podrška su joj i roditelji i brat Saša, za kojeg, uz osmijeh, kaže da je zaslužan što je ojačala jer se kao mala branila od njega.
"Podrška porodice mi mnogo znači. Voljela bih da ima više takmičenja u Banjaluci, jer je najljepši osjećaj kada vas porodica bodri i uzvikuje vaše ime", ističe Banjalučanka.
Kao i mnogi, i AK Banjaluka se bori s finansijama, pa dio nastupa finansiraju roditelji takmičara, ali za razliku od većine njenih vršnjaka, u tome učestvuje i Nataša.
"Uvijek se nađe način da odemo na takmičenja. Na primjer, u mojoj porodici jedan roditelj radi, tako da ja, kada nemam nastup vikendom, radim u jednoj pekari u mom mjestu", priča atletičarka Banjaluke.
Bh. reprezentativka živi u Prijakovcima, 15 kilometara udaljenim od centra Banjaluke, tako da i dva-tri puta dnevno putuje, što zbog škole, jer pohađa četvrti razred Medicinske škole, što zbog atletike. U pauzi između prakse i nastave ide na trening, a mora da nađe vrijeme i za učenje.
"Učim gdje god stignem i kada god mogu. Često učim i u autobusu, nije lako, ali uspijevam da uskladim obaveze, a i nastavnici imaju razumijevanja", kaže Nataša, koja planira da upiše studij fizioterapije.
Nastavak na Nezavisne Novine...
