Izvor: Vesti-online.com, 05.Jan.2017, 13:02   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ako se sad Rusi i Turci ne dogovore o Siriji...

Na osnovu procene situacije Arapskog centra za istraživanje i političke studije, dolazi se do zaključka da su prilike za uspeh poslednjeg rusko-turskog sporazuma o Siriji do sada najozbiljnije, još od kako je počela kriza u ovoj državi u martu 2011. godine, prenosi "Al Džazira".

U Ankari je 29. decembra prošle godine postignut sporazum čije je sprovođenje počelo istog dana uz turske i ruske garancije. Tom >> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << prilikom je dogovoreno da prekid vatre označi početak pristupanja političkom procesu za rešavanje sirijske krize, koji bi trebalo da počne krajem januara ove godine u gradu Astani, glavnom gradu Kazahstana, između sirijskog režima i opozicije.

Ali, po čemu se ovaj sporazum razlikuje od prethodnih? Zašto bi se turski i ruski trud mogao pokazati uspešnim u rešavanju sirijske krize, dok svi raniji pokušaji da se sirijska kriza okonča nisu urodili plodom? Postoje li ovog puta neki drugačiji pokazatelji?

Prema pomenutoj proceni situacije, u uspeh rusko-turskog sporazuma se polažu veće nade, jer je došlo do zbližavanja između Rusije i Turske. Takođe, uključivanjem Irana u ovo pitanje smanjuje se mogućnost opstruisanja sporazuma sa njihove strane, jer se priznaje iranski uticaj na sirijski režim, uprkos uzdržanosti koju Teheran pokazuje u pogledu rusko-turskih poteza.

Rusija želi - pošto je svojom intervencijom dovela do promene ravnoteže snaga na terenu - potvrditi kako je sposobna raditi na izgradnji mira na temelju razmjera utjecaja i dominacije kojeg ima u Siriji i među regionalnim akterima. Također, Rusija se ne želi uvlačiti dublje u sirijsku močvaru u svjetlu lošeg ekonomskog stanja kroz koje prolazi.

Što se tiče Turske, ova država sirijsku krizu vidi kao opasnost za svoje jedinstvo i stabilnost u kontekstu sve većih sigurnosnih prijetnji kao rezultat nastavka sukoba. Turska vodi dva rata u isto vrijeme: protiv oružane grupe Islamska država Irak i Levant i Kurdistanske radničke partije, dok američka podrška Kurdima povećava turske strahove da bi moglo doći do osnivanja kurdske nacionalne države na sjeveru Sirije.

Također, Rusija i Turska imaju veliki utjecaj na sirijske i regionalne aktere u sukobu, dok se na sceni pojavljuje nešto poput međunarodnog i regionalnog konsenzusa o nužnosti završetka krize koja ide na štetu svima, samo u različitim omjerima. Zbog svega pomenutog, sporazum koji je nedavno postignut ima veće šanse za uspjeh za razliku od prethodnih sporazuma o sirijskoj krizi.

Ali, uprkos tome, i dalje postoje velike poteškoće koje bi mogle biti prepreka na putu postizanja rješenja za ovu krizu.

Moglo bi doći do izbijanja novih sukoba prije nego što se stigne do ove tačke, zbog različitih očekivanja koja imaju suprotne strane ovog dogovora kada je riječ o prirodi rješenja i izlazima iz krize. Pogotovo ukoliko se uzme u obzir činjenica da se sirijski režim čvrsto drži svojih pravila o krizi i da nastoji ostvariti napredak na terenu koji će se artikulirati za pregovaračkim stolom te gotovo identičan iranski stav u tom pogledu.

U isto vrijeme, pred sirijskom opozicijom i dalje stoji izazov da ponudi uvjerljivu alternativu (političku i vojnu) koja bi korespondirala razini žrtve koju je podnio sirijski narod te njegovoj hrabrosti da se suprotstavi jednom od najbrutalnijih režima u ljudskoj povijesti borbe protiv tiranije.

Nastavak na Vesti-online.com...