Izvor: BanjalukaLive.com, 26.Jun.2015, 20:56   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Zašto je tako lako povjerovati?

Vjerovanja pokreću svakog pojedinca, ali i čitav svijet. Ponekad su uzrok najjednostavnijih ljudskih radnji, ali zahvaljujući njima nastaju i ideologije, religije i različiti pokreti. Iako su dio naše svijesti, njihov uticaj na spoljašnji svijet i događaje u njemu je nemerljiv. Takođe je nemjerljiv i broj vjerovanja koje posjeduje svaki pojedinac, a mnogih često nije ni svjestan. Da li postoji nešto mjerljivo u ovom fenomenu? Zbog njihove složenosti, isprepletenosti sa drugim vjerovanjima >> Pročitaj celu vest na sajtu BanjalukaLive.com << i, prije svega, apstraktnosti, prirodne nauke dugo nisu posmatrale vjerovanja kao predmet svojih istraživanja. Dugo se smatralo da sa njima ne može biti povezano ništa materijalno, a u XX vijeku je filozof Bertrand Rasel u svom spisu "Analiza uma" tvrdio da su vjerovanja "najmentalniji entiteti" što ih čini najudaljenijim od materije. Razvoj neuronauka utiče na jedan sasvim nov pristup ovom fenomenu, pa naučnici pokušavaju da utvrde šta se događa u čovjekovom mozgu kada u nešto vjeruje ili ne vjeruje. Jedno od prvih takvih istraživanja, pod nazivom "Funkcionalna neuroslika vjerovanja, nevjerovanja i nesigurnosti" sproveo je Sem Heris 2007. godine na Kalifornijskom univerzitetu. 3+3=4 U ovom istraživnju je pomoću magnetne rezonance posmatran mozak 14 odraslih dobrovoljaca dok su ocjenjivali različite stavove kao istinite, lažne ili kao one za koje se ne može odrediti kojoj od ove dve kategorije pripadaju. Jedan od važnijih zaključaka ovog istraživanja jeste razlika u vremenu reakcije. Naime, ispitanici su najbrže odgovarali kada su bili sigurni da je stav istinit, a između reakcije na stavove u koje ne vjeruju ili sumnjaju nije bilo vremenske razlike. U ovom zaključku se možda krije odgovor na pitanje zašto ljudi imaju mnogo predrasuda i zašto u svoja vjerovanja rijetko kada posumnjaju dok nova prihvatuju najčešće samo ako su u skladu sa starim vjerovanjima. Sem Haris i njegovi saradnici su nakon ovog istraživanja i na osnovu ranijih psiholoških studija zaključili da je Baruh Spinoza bio u pravu kada je tvrdio da stavove prećutno prihvatamo kao istinite dok njihovo odbacivanja zahtjeva duže i teže procese. Herisovo istraživanje je prvo pokazalo koje su razlike između vjerovanja, nevjerovanja i nesigurnosti na neurološkom planu. Posmatrajući procese u mozgu ispitanika, istraživači su utvrdili da su ova tri različita aspekta verovanja povezana sa povećanom aktivnošću u različitim dijelovima mozga. Vjerovanje da je stav istinit je povezano sa povećanom aktivnošću u ventromedijalnom prefrontalnom korteksu, oblašću mozga koja je zadužena sa sampredstavljanje, donošenje odluka, ali i učenje pomoću nagrade. Reakcija na stavove koje su ispitanici smatrali lažnim bila je praćena povećanom aktivnošću u prednjoj insuli koja je odgovorana prije svega za percepciju bola, gađenja i negatvine stimuluse. Nesigurnost se od vjerovanja i nevjerovanja neurološki razlikuje po povećanim aktivnostima u prednjem cingularnom korteksu koji je zadužen za rješavanje konflikata i pronalaženje grešaka. Istraživanje je pokazalo ne samo da su za sumnju neophodni napori i duži procesi, već i da se suočavanje sa stavovima u koje ne vjerujemo odvija paralelno sa procesima u mozgu koji su povezani sa neprijatnošću. Neprijatnost može biti jedan od uzroka zašto je lakše vjerovati nego ne vjerovati, ali i zašto ponekad osjećamo jaku odbojnost prema onome u šta ne vjerujemo. Nakon sprovedenog istraživanja, Heris u svom radu tvrdi da kada neko kaže da mu se laž gadi i da je istina lijepa, to nije samo metafora. Naime, poslije složenih kognitivnih procesa i procjenjivanja stavova, njihovo konačno odbijanje ili prihvatanje je povezano sa aktivnostima mozga vezanim za prijatnost ili neprijatnost. U tom pogledu su svi stavovi jednaki bez obzira da li ih smatramo objektivnim činjenicama ili subjektivnim mišljenjem. Za potrebe ispitivanja sastavljen je spisak stavova koji pripadaju različtim kategorijama, a magnentna rezonanca je pokazivala identične znake neprijatnosti kada su ispitanici odgovarali da li vjeruju da je 3+3=4 i da li vjeruju u stavove etike ili religije. Da li razlikujemo vjerovanje od činjenice? Saznanja do kojih je došao u ovom istraživanju inspirisala su Sema Herisa da nastavi sa proučavanjem povezanosti između mozga i vjerovanja, pa 2009. godine sprovodi novo istraživanje pod nazivom "Neurološke veze između religioznih i nereligioznih vjerovanja". Ovo je prvo naučno istraživanje koje ima za cilj da pokaže razliku između religioznih vjerovanja i vjerovanja drugih vrsta na osnovu razlika u mozgu. Ponovo je u istraživanju korišećena magnetna rezonanca, a među ispitanicima je bilo 15 hrišćana i 15 nereligioznih ljudi, koji su procjenjivali kao istinite ili lažne iskaze vezane za religiju i za svakodnevni život. Istraživači su primijetili iste aktivnosti u mozgu kod obe grupe ljudi kada vjeruju ili ne veruju u obe vrste stavova. Istraživanje se u velikoj mjeri nastavlja na prethodno i oba dovode do istih zaključaka. U oba istraživanja je primjećena brža reakcija na stavove u koje ispitanici vjeruju nego na one u koje ne vjeruju ili sumnjaju. Takođe je primjećeno da od toga da li ispitanik u neki stav vjeruje, ne vjeruje ili sumnja, zavisi u kom dijelu mozga će biti pojačana aktivnost. Međutim, najvažniji zaključak ova dva istraživanja je da mozak stavove svih kateogorija obrađuje na kognitivno isti način i da je vjerovanje kao proces nezavisno od sadržaja. Heris smatra da ovakvi zaključci ne ugrožavaju u tolikoj mjeri religije koliko ugrožavaju tradicionalno pravljenje razlike između vrijednosti i činjenica jer su etički i matematički stavovi na nivou mozga i aktivnosti u njemu, ravnopravni. Neurološka razlika između subjektivnih i objektivnih vjerovanja ne postoji, ali to još uvijek ostavlja mjesta za brojne razlike u njihovom značenju. Suštinska pitanja vezana za vjerovanja, kao što su: "Kako i zašto nastaju?", "Da li procesi u mozgu uzrokuju vjerovanja ili vjerovanja uzrokuju procese u mozgu?", "Koje je značenje vjerovanja?" ostaju neriješena, a možda čak i nerješiva. Ipak, veliki korak naprijed u upoznavanju čovjeka je početak interesovanja neuronaučnika za ovaj fenomen koji nas razlikuje od ostalih živih bića. (Elementarijum, Foto: Ilustracija/YAYimages)

Nastavak na BanjalukaLive.com...