Izvor: BanjalukaLive.com, 31.Avg.2014, 11:19   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Kad Japanac zavoli Banjaluku

Samo što su se na jednoj od inetrnet društvenih mreža pojavile fotografije inženjera Macušita Mikia sa detaljima banjalučke prošlosti snimljene prije više od četiri i po decenije, mobilni telefoni su se usijali. Uslijedila je brza razmjena prelijepih slika zabilježenih kroz objektiv čovjeka koji i sa tako dalekog istoka, i poslije toliko vremena, voli Banjaluku.Mikio je u Banjaluci boravio izvjesno vrijeme radeći sa kolegama iz Japana na postavljanju tada savremene tehnologije i postrojenja >> Pročitaj celu vest na sajtu BanjalukaLive.com << u nekadašnjem privrednom gigantu INCEL-u, bivšoj Fabrici celuloze i papira. Tih dana se prisjeća Stanislav Brkić, čovjek koji je cijeli radni vijek proveo u fabrici i koji pamti period kada su u njoj radili - Japanci."Grupa od pedesetak japanskih stručnjaka, inženjera i tehničara, među kojima je bio i Mikio boravila je u našoj fabrici krajem šezdesetih godina", kaže Stanislav Brkić. "I sada se rado prisjetim te njihove nevjerovatne radne energije, poleta, discipline... Radili su savjesno i odgovorno po cijeli dan".Dodaje da su na posao uvijek dolazili pola časa prije početka radnog vremena."Prvo su vježbali i poslije polučasovne fiskulture ulazili u pogone. Imali su posebnu prostoriju u kojoj su provodili uobičajeni odmor, ali na, za nas, neuobičajen način. Iako su imali na raspolaganju fabrički restoran sa desetak raznovrsnih jela, oni su redovno kuvali pirinač na vodi ili neka druga jela iz njihovog podneblja. Bili su veoma racionalni i štedljivi, mada su imali dnevnice od 100 američkih dolara", priča Brkić.Brkić sa setom govori da je fabrika radeći punim kapacitetom izvozila u godišnjoj vrijednosti fantastična 82 miliona dolara. Danas, međutim, nema ni te, a ni mnogih drugih fabrika. Ostale su samo uspomene koje je aparatom ovekovečio inženjer Macušito Mikio. Čovjek je očito zavolio Banjaluku i Banjalučane, pa ih se sjeća i poslije toliko vremena.Japanske stručnjake na poslovima montaže opreme u INCEL-u prekinuo je snažan zemljotres koji je pogodio Banjaluku krajem oktobra 1969. godine, pa su se svi vratili kući. Čim se stanje stabilizovalo i prilike to omogućile, oni su ponovo došli u grad i nastavili sa započetim poslovima. NEKOME PAUZA, NEKOME ŠTRAJKOdgovor japanskog inženjera na poziv na kafu koji mu je uputilo četvoro lokalnih radnika i dalje se prepričava u Banjaluci:"Hvala, ali ja nemam ništa sa vašim štrajkom!"Njemu, jednostavno, nije bilo jasno da neko za vrijeme radnog vremena pije kafu. (Večernje novosti)

Nastavak na BanjalukaLive.com...