Odatle je kazandžijin sin pošao u svet

Izvor: Politika, 21.Avg.2011, 23:03   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Odatle je kazandžijin sin pošao u svet

Poznati arhitekta Antonio Gaudi, rođen u ovom mestu, iako nikada ništa nije tu sagradio, dobio je svoj muzej i bronzanu figuru u centru

Kada bi se Antonio Gaudi odnekud pojavio u Reusu, pomislio bi da je vreme stalo. On, kao dečak u svojoj tipičnoj pozi sedi na klupi i nešto „mozga”. Tu figuru u bronzi uradili su njemu u čast žitelji ovog španskog mesta u pokrajini Taragona, u blizini istoimenog grada, ponosni na njegov lik i delo.

Gaudijevi savremenici nisu >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << bili tog uverenja. Jedinstven stil i izuzetno maštovit dizajn po kojem je ovaj katalonski arhitekta nadaleko postao čuven, u rodnom gradu nije bio prihvaćen. Smatrali su da je isuviše avangardan.

Gaudi se rodio i kao dete živeo u Reusu, ali u tom gradu nije ništa konstruisao. Projektovao je Luis Dominik i Montaner, koji je u doba Gaudija takođe važio za jednog od najboljih arhitekti te epohe. Bolnica „Sveti Pavle” i Palata dela muzika u Barseloni biseri su katalonskog modernizma čiji je on autor.

Pre te psihijatrijske bolnice u Barseloni, konstruisao je bolnicu u Reusu, koja je sagrađena između 1900. i 1911. godine i to je početak i kraj modernističkog pokreta u Reusu. Kasnije je dobila drugu namenu, tako da je danas u njoj smešten opštinski institut kulture. Pored bolnice izgrađena je još jedna zgrada po nacrtu Dominik i Montanera, ali već na prvi pogled može da se zapazi razlika. Prva je vrlo moderna, a druga klasična. Ranije je služila kao skladište proizvođačima maslinovog ulja, a posle toga je ostala prazna, međutim, fasada je u punom sjaju. U modernizmu je bilo vrlo važno da se vidi ko je vlasnik, a ovde je to izraženo inicijalima. Vidi se i grb sa njegovim karakteristikama. Pošto je bio notar, u sredini je pero, što pokazuje zanat kojim se bavio.

figura u centru grada

Dominik i Montaner je projektovao i kuću pod nazivom „Kaza navas” za jedan bračni par, koji su bili najbogatiji trgovci u Reusu. U prizemlju se nalazila prodavnica, a na spratu stambeni deo, najmoderniji u gradu. Posle je prešla u druge ruke, a potom je konzervisanai sada služi kao lep primer gradnje. Mada se neprekidno na njoj nešto renovira, nema turiste koji ne zastane da se iskreno divi toj izvanrednoj arhitekturi.

Iako je modernizam kratko trajao, mnoge druge arhitekte za sobom su ostavile upečatljiv trag, a mogu se sresti arhitektonska dela i iz ostalih istorijskih epoha, pogotovo su vredni pažnje elementi gotike. To je stil koji koren traži u najvažnijem periodu Katalonije, a to je srednji vek. Pozorište „Fortuni” (koje je ime dobilo po slikaru čiji je sin konstruisao jedan dvorac u Veneciji) karakteristično je po lepim detaljima iz tih prošlih vremena na koje su meštani Reusa takođe ponosni.

Pošto su Gaudijevog konkurenta plaćali plemići koji nisu toliko bili vizionari, Gaudi je otišao u Barselonu i tamo počeo da gradi karijeru, uz pomoć jednog finansijera koji je podržavao njegov rad. Posle toliko vremena, meštani Reusa su ispravili nepravdu koju su mu naneli tako što su izgradili muzej u centru grada i posvetili ga njegovom izuzetnom stvaralaštvu. U tom prostoru (na površini od 1.200 kvadratnih metara), zahvaljujući modernoj audiovizuelnoj tehnologiji, na virtuelan način dočarali su sve što je njegova bezgranična mašta pretočila u jedinstvena i prekrasna umetnička dela. Na prvom mestu njegovo remek delo, katedralu „Sagrada familija”, delove iz Parka Guelj, kuće koje su građene po njegovim idejama i projektima, komadi nameštaja nesvakidašnjeg izgleda, interesantni ukrasi od stakla, drveta, mozaika, kamini, stepeništa, vrata neobičnog oblika... Improvizovana je i njegova radna soba, skice još iz osnovne škole i mnogo drugih detalja koji opisuju njegov temperamentan karakter, koji je u kombinaciji sa inteligencijom i praktičnim duhom, vodio kreativnu energiju kroz dug i plodan život.

Ispred ulaza u muzej, koji je posvećen čuvenom arhitekti, ponekad (kao što se desilo u vreme naše posete Reusu prilikom obilaska predivne španske obale u oblasti Taragona), može vas sačekati jedno iznenađenje koje sa Gaudijem nema nikakve veze. Na tom malom trgu grupa mladića i devojaka protestanata, zovu ih „indignatosi”, povremeno, kada im se prohte, otvore svoje šatore i „kampuju” mesec, dva, čak i tri. Prvenstveno budu u Madridu i Barseloni, ali povremeno se pojave i u manjim gradovima. Oni ne prave izgrede, samo, kako su nam objasnili, u određeno doba dana sazivaju zbor i bune se, izražavajući svoje neslaganje sa aktuelnom politikom.

Nedaleko od muzeja, praktično na dvesta metara iza njegovih leđa, čuva se i Gaudijeva rodna kuća koja po arhitekturi uopšte ne liči na njega. Potpuno je obična i neupadljiva, okrečena u belo. Nekad je u njoj porodica Gaudi živela i radila. Gaudijev otac je imao zanatsku radnju za izradu kotlića i kazana. I jedan, i drugi Gaudijev deda takođe su bili kazandžije.

Posmatrajući kako rade, još kao mali, bio je oduševljen time da se od jedne ravne površine dobije određeni oblik i to mu je raspaljivalo maštu koja je usmerila njegov talenat, kako to vodiči objašnjavaju turistima „u pravcu direktne realizacije forme u prostoru bez pravljenja prethodnih nacrta i planova”. Na žalost, sada u toj kući nikoga više nema, niti postoji bilo šta od pokućstva, ali lokalna domaćica Dominik Ruiz, svaku turističku grupu koja poseti Reus, dovede bar do ulaznih vrata.

Budući da ovaj moderan grad, sa stotinak hiljada stanovnika i bogatom istorijom i kulturom, predstavlja i najvažniji trgovački centar u severnoj Kataloniji, kad posete sve te znamenitosti gosti konačno pođu i u šoping. Izlozi šljašte na sve strane i mame unutra, gde čekaju ljubazni prodavci. U buticima je izložena roba vrhunskog kvaliteta prestižnih modnih firmi, po veoma popularnim i prihvatljivim cenama. U vreme sniženja tokom jula i avgusta, kao i od januara do februara, cene su niže i za šezdeset odsto. Sve radnje, kao i restorani smešteni su u centralnom delu grada, među starim građevinama iz doba modernizma.

Centar Reusa dobio je ime po generalu Huanu Primu, koji zauzima važno mesto u (burnoj) istoriji Španije. To je jedini Katalonac koji je u jednom momentu (1900. godine) uspeo da postane predsednik Vlade Španije. Njemu u čast, podignut je veličanstven spomenik i na tom trgu održavaju se i sve velike svečanosti, festivali, karnevali, izložbe...

-------------------------------------

Tramvaji proterani iz grada

Antonio Gaudi je najpoznatiji katalonski arhitekta. Rođen je 25. juna 1852. godine u Reusu. Studirao je na Višoj tehničkoj školi arhitekture u Barseloni, a zbog nedostatka novca, uporedo sa studijama, radio je kao tehnički crtač, a ponekad i kao dizajner nameštaja i dekorater enterijera.Jedna vitrina koju je dizajnirao za poznato obdanište (Kasa Kornelja) u Barseloni, bila je izabrana za Univerzalnu izložbu u Parizu. To je bio sudbinski preokret u životu i radu mladog Gaudija. Eusebi Guelj, uvaženi poslodavac tekstilne industrije u Kataloniji, koji je bio impresioniran elegancijom i stilom te vitrine, postao je Gaudijev glavni klijent i mecena. Po njemu je Park Guelj i dobio ime. U kasnijim godinama ovaj arhitekta posvetio se isključivo izgradnji katedrale „Sagrada familija” (Sveta porodica), koja je postala simbol Barselone. Crkva se gradi bezmalo sto trideset godina, a pouzdano se zna da će svečano otvaranje biti 2026. godine, kada se navršava sto godina od smrti Antonija Gaudija.

Sedmog juna 1926. godine Gaudi je stradao pod točkovima tramvaja. Zbog zapuštenog izgleda i praznih džepova taksisti su odbili da ga voze u bolnicu. Niko nije prepoznao poznatog španskog arhitektu. Prijatelji su ga pronašli sledećeg dana u bolnici za siromašne. Umro je tri dana kasnije, 10. juna, ožaljen od cele Barselone, a iz tog razloga tramvaji su povučeni sa ulica grada. Uz dozvolu pape i državnih vlasti, sahranjen je u porti crkve „Sagrada familija”, kojoj je posvetio četrdeset tri godine života.

Dana Stanković

objavljeno: 22.08.2011.

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.