Izvor: BalkanRock.com, 28.Mar.2016, 16:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Black Tusk – Pillars of Ash (2016)
Jedan od nezaobilaznih dijelova života svakog ljubitelja glazbe upravo je iščekivanje novih uradaka omiljenih bendova. Malo što je toliko uzbudljivo kao najava novog albuma koja nas natjera da krenemo mahnito preslušavati sve dosadašnje snimke, upijati svaki njihov zvuk i strahovati hoće li novi album biti jednako dobar. Isto tako je malo što toliko uznemirujuće kao vijest o smrti glazbenika kojem ste se divili, poštivali njegov talent i rad i imali osjećaj kao da ste ga i osobno poznavali >> Pročitaj celu vest na sajtu BalkanRock.com << kroz njegovu glazbu.
Black Tusk je ljubiteljima metal glazbe poznat kao bend koji uz Kylesu i Baroness sačinjava sveto trojstvo sludge metala proizašlo iz močvara Savanne, Georgia. Sva tri benda u posljednjih su nekoliko mjeseci objavili nove uratke, no Black Tuskov “Pillars of Ash” obavijen je velom tragedije. Nakon što je duže od deset godina dijelio bend i prijateljstvo s gitaristom Andrewom Fidlerom i bubnjarom Jamesom Mayem, basist Jonathan Athon poginuo je u prometnoj nesreći 9. studenog 2014. godine.
Činjenica da je Athon snimio svoje dionice prije nesreće, albumu daje svojevrsnu sentimentalnu notu, ali recenzentima albuma već će nakon prvog preslušavanja pasti kamen sa srca jer su Black Tusk, na sreću, ispunili očekivanja i neće biti potrebe za lažnim pohvalama iz poštovanja.
Već prve dvije pjesme “God’s on Vacation” i “Desolation in Endless Times” pogađaju ravno u sridu, u mozak, u srce, bubnjanjem i dobrim starim hardcore vrištanjem toliko divljačkim i bijesnim da vam oguli kožu s lica. Dok njihova agresija slušatelju razdire slušni aparat, gotovo da se može zamisliti kako Mayu gori pod palicama, a Fidler i Athon, do koljena u mulju, iz petnih žila pljuju nihilističke tekstove.
Na “Born of Strife” može se čuti i kako je trojac u ovaj kaos uključio još jednu gitaru koju svira osnivač Toxic Holocausta i producent ovog albuma, Joel Grind, pa se uz punk, sludge, crust i ostale opskurne elemente na albumu osjeća i doza thrasha. U zadnjih nekoliko stihova Fidler se dere: “The wretched and forlorn will cross these wasted fields/Of rocks and dust and face the sky and/Embrace the Grey and Eternal Light” kad se uz klasičnu metal solažu glasovi sve trojice članova sjedine u nešto što zvuči kao zavijanje čopora vukova.
Obožavatelji Black Tuska do sada su već navikli na njihov glazbeni izričaj pa i ne traže puno više od prljavih, teških riffova ili ritam dionica i tekstova nabijenih frustriranim, destruktivnim emocijama. Osim malo versatilnije “Black Tide” po pitanju melodije i ritma, valja istaknuti i “Still Not Well” koja je sporija od ostatka albuma i bliža doom kategoriji od svega ostalog što se nudi. “Walk Among the Sky” otvara bolesno brzim ritmom koji preraste u nešto sporije blacktuskovsko izvikivanje slogova na koje je moguće headbangati bez straha o permanentnom oštećenju kralježnice.
Album zatvara pjesma “Leveling” koja utjelovljuje sve što Black Tusk predstavlja, najbolje od oba svijeta, masne, životinjske doom riffčine s brzinom i konciznošću punka. Nakon minute i pol nepatvorene agresije, pjesma završava jednostavnom melodijom odsviranom na klaviru i predstavlja svojevrsni epilog onome što su tri prijatelja dijelila preko deset godina: karijere, viziju i život.
Unatoč iznenadnoj tragediji, Black Tusk neće prestati djelovati na glazbenoj sceni, a u daljnim pothvatima pridružit će im se Corey Barhorst. Za utjehu, članovi benda, njihovi prijatelji i obožavatelji mogu biti sigurni da će Jonathan Athon živjeti dok god ima nekoga tko će pritisnuti play.
Popis pjesama:
.jpg)
