Izvor: Glas javnosti, Beta, 12.Dec.2010, 07:03 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Knjiga o kućnim duhovima
BEOGRAD - Izdavačka kuća "Kreativni centar" iz Beograda objavila je knjigu "Kućni duhovi" hrvatske književnice Dubravke Ugrešić, koju je ilustrovao Dušan Petričić.
Knjiga "Kućni duhovi" predstavlja skup zabavnih i duhovito ilustrovanih priča o malim, uglavnom nevidljivim mitskim bićima koja žive u kućama, poput grgeca, didlija, papučara, žderača i drugih, saopšteno je iz "Kreativnog centra".
Podatke o kućnim duhovima Ugrešićeva je, kako je napisala u uvodnom >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << poglavlju u knjizi, prikupila posmatrajući život stanara iz svoje zgrade, petospratnice u centru grada.
- Da bih se zaštitila od zlih vilinskih bića, nisam, doduše, nacrtala na vrata praseću glavu, niti sam zakucala ekser, niti obesila na vrata potkovicu i venac od belih rada. Nisam ni posula lan po podu, niti držim nož pod jastukom, što su ljudi u davna vremena činili - napisala je autorka koja, ipak, u džepu nosi komadić crvenog konca ili vunice, a pod krevetom čarapu.
Kod gotovo svih naroda postoji verovanje o pretku zaštitniku, koji čuva kuću. Stari Rimljani nazivali su takvog zaštitnika genius loci i zamišljali ga najčešće u obliku zmije.
Kućni duhovi često žive u ognjištu, a mnogi od njih su uslužni, pod uslovom da ih domaćini hrane i vole.
Dubravka Ugrešić završila je studije ruskog jezika i komparativne književnosti, a zatim radila u Zavodu za nauku o književnosti.
U njenom književnom radu prepliće se nekoliko osnovnih preokupacija, kao što su preispitivanje prirode pisanja i književnosti, suprotstavljanje popularne literature visokoj, a kasnije i problematizacija egzila i pitanje identiteta.
U početku piše knjige za decu "Mali plamen" (1971) i "Filip i sreća" (1976), a poslednja knjiga namenjena deci bila je "Kućni duhovi" (1988).
Objavila je knjige priča "Poza za prozu" (1978) i "Život je bajka" (1983), romane "Štefica Cvek u raljama života" (1981), "Forsiranje romana-reke" (1988), "Muzej bezuvjetne predaje" (1997), "Ministarstvo boli" (2004) i "Baba-Jaga je snijela jaje" (2008).
Napisala je i zbirke eseja "Američki fikcionar" (1993), "Kultura laži" (1996), "Zabranjeno čitanje" (2001), "Nikog nema doma" (2005) i "Napad na minibar" (2010).
Dela su joj prevođena na gotovo sve evropske jezike. Za svoju prozu i eseje dobila je brojne međunarodne nagrade i priznanja.
