Izvor: Danas, 15.Jul.2015, 21:13 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Dobri tonovi Srebrenice
Samim tim što je fotografije na izložbi "Srebrenica danas" napravio entuzijasta i amater Dejan Petrović unapred oslobađa ove snimke pretpostavljenih stereotipa kakvi bi se mogli očekivati iz grada u kome je pre 20 godina počinjen genocid. Na osam panoa s fotografijama, uprkos svemu, slavi se život.
Bilo mi je žao da umrem žedan
„Neki su ih molili da nam daju vode, pa da nas onda ubiju. Bilo mi je žao da umrem žedan. Kada je došao >> Pročitaj celu vest na sajtu Danas << red na mene, izašao sam i video redove leševa. Pomislio sam da majka nikada neće znati gdje sam...“, rekao je između ostalog zaštićeni svedok B-1401 na suđenju Slobodanu Miloševiću prisećajući se trenutaka dok je kao sedamnaestogodišnjak stajao pred streljačkim vodom. „Ipak, njegovo svjedočenje ohrabruje“, kaže Slavenka Drakulić, "jer ono što počinitelji ne računaju je da svaki takav užas od Srebrenice do Aušvica, uvek neko preživi a oni pričaju, svedoče, decenijama traže pravdu jer zločin nikad ne zastareva".
Ožiljak
„Možda je najbolji način sjećanja na Srebrenicu da svatko od nas zapamti makar jedno lice iz dokumentarnih filmova o Srebrenici, jednu rečenicu nekog svjedoka ili izbjeglice, ili barem jedno ime žrtve. Ja nikada neću zaboraviti rečenicu „Bilo mi je žao da umrem žedan“ svjedoka B-1401. Ona je moj mali ožiljak“, napisala je Slavenka Drakulić u tekstu kataloga izložbe.
