Izvor: Arte, 06.Apr.2017, 12:54   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Deklaracija o zajedničkom jeziku

Kao organizatori projekta regionalnih konferencija ”Jezici i nacionalizmi”, želimo da se obratimo javnosti povodom pozitivnih i negativnih reakcija na Deklaraciju o zajedničkom jeziku koja je nastala kao nezavisna inicijativa jednog broja učesnika i učesnica konferencija.

Do sada (05/04) Deklaraciju je potpisalo skoro 8000 osoba, uz inicijalnih 225 potpisa koje smo dobili do dana objavljivanja Deklaracije. Taj broj nesprestano raste. Entuzijastični odgovor velikog broja >> Pročitaj celu vest na sajtu Arte << pojedinaca je potvrdio nužnost donošenja Deklaracije i otvaranja javne rasprave o negativnim posledicama jezičkih politika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji u poslednje tri decenije. Ipak, veliki broj potpisa je nadmašio naše tehničke mogućnosti i sposobnosti pa se ovim putem izvinjavamo kako potpisnicama i potpisnicima tako i javnosti na tehničkim propustima.

Integralni tekst Deklaracije o zajedničkom jeziku kao i svi potpisi, uključujući i manji broj nepotpunih, mogu se naći na našoj internet stranici http://jezicinacionalizmi.com na kojoj se nastavlja skupljanje potpisa.

Ujedno, neprijatno smo iznenađeni određenim brojem medijskih i javnih manipulacija sadržajem Deklaracije o zajedničkom jeziku. Pojedine javne ličnosti, stručnjaci pa čak i državni zvaničnici neodgovorno su se određivali spram ovog dokumenta ne pročitavši ga prethodno, i upisivali joj sadržaje i namere koje ona nema.

Želimo da upozorimo javnost na dve maliciozne interpretacije Deklaracije.

S jedne strane se može čuti da Deklaracija ugrožava pravo naroda na svoj jezik, pa joj se pripisuje namera da standardne varijante u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i BiH (dakle, hrvatski, bosanski, crnogorski i srpski jezik) nazove jednim ili čak ”zajedničkim“ imenom i unificira ga u jedinstven jezički standard.

Namera Deklaracije je upravo suprotna svakom pokušaju jezičkog unitarizma. Ona podvlači policentričnost, dakle afirmiše trenutno postojanje četiri standardne varijante, kao i raznolikost jezičkih standardnih i regionalnih upotreba, upućujući da one dele zajedničku jezičku osnovu. Ona upozorava da ”činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama”. Štaviše, ona jasno naglašava pravo “svake države, nacije, etno-nacionalne ili regionalne zajednice” da slobodno standardizuju svoj jezik, ali i podvlači pravo svake govornice i svakog govornika da svoj sopstveni jezik nazove kako želi (po postojećim standardima u četiri države ili slobodnim izborom nekog drugog naziva) te poziva na slobodu individualnog izražavanja.

S druge strane, nailazimo na tumačenja da je ”zajednički jezik” zapravo ”vlasništvo” samo jednog naroda. Deklaracija o zajedničkom jeziku jasno kaže da su ”sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne” i da nije samo jedna ”jezik” a druge tek varijante tog jezika kojima se onda odriče pravo na status ”jezika” i naziva ih ”izmišljenim”. Opet, svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica imaju pravo da nazovu svoj jezik kako žele i to pravo mora biti poštovano.

U svrhu razvoja racionalne i argumentovane javne rasprave o jeziku i jezičkim politikama, pozivamo sve da (opet) pročitaju kratki tekst Deklaracije i o njemu sude po onome što on zaista i sadrži.

U tu svrhu ponovo ga donosimo i s ovim saopštenjem.

S poštovanjem!

Udruženje KROKODIL

Nastavak na Arte...