Izvor: TvojPortal.com, 12.Avg.2011, 19:07 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Čitanje će biti najrjeđe zanimanje
Dan Online Ako je pisanje – kako je kazao Selimović – "nemilosrdno isleđenje sebe samoga", onda je svojom knjigom "U tuđem veku" Dobrica Ćosić, to namjerno i svjesno sebi uradio, u nekim pojedinostima, reklo bi se i – odveć otvoreno i hrabro.
I sam sklon da u ovoj knjizi citira mnoge poznate i slavne, najviše Montenja, najveći živi srpski pisac, na jednostavan i jasan, ali i kritički, govori o pojedincima i pojavama, što je najprije bilo predmet njegovih dnevničkih >> Pročitaj celu vest na sajtu TvojPortal.com << zapisa, a onda prirećivačkom rukom njegove kćerke Ane Ćosić- Vukić, pretočeno u ovu knjigu, koja je u izdanju "Službenog glasnika", za kratko vrijeme doživjela treće izdanje. U svemu tome, kroz oporu intonaciju, Ćosić nije štedio druge, ali ni sebe kroz period koji obuhvataju zapisi – od 4. januara 2000. do 15. marta 2003. godine.
Dnevničke zapise u "U tuđem veku", Ćosić, dakle, započinje mjesecom i godinom novog, 21. vijeka, ali on izbjegava da tu godinu označi brojem "2000", već umjesto toga koristi brojčani izraz "1999.+1". On na taj način, hoće da napravi otklon prema 21. vijeku, za koga kaže da nije njegov i njegove generacije. Pa zaključuje: "Ako bih ispisao godinu sa tri nule, osjećao bih da sam stupio u svijet nula."
Novi vijek za pisca "Korena", "Deoba", "Vremena smrti" i drugih nepravaziđenih romana je vijek čovjekovog otuđenja i obezduhovljenja, gdje se uglavnom "misli biološkim nagonima" i gdje je trka za novcem i materijalnim dobrima osnovna preokupacija života i centralno mjerilo nečijeg značaja i mjesta u društvu. Kreatore takvog stanja Ćosić vidi u liku "globalista", "mondijalista", "antinacionalista", "evropejaca", "mirovnjaka", koji izvršavaju naloge Amerike, "novog hegemona svijeta".
Za mnoga zla i nesreće koje su pogodile Srbiju, Ćosić okrivljuje Slobodana Miloševića i njegovu politiku, ali kada se desilo njegovo izručenje Hagu, Ćosić je to doživio kao "sramno lično poniženje": "Da ga naši policajci sprovode u mitrovičku robijašnicu, ja se ne bih kao Srbin i građanin osjećao ovoliko poniženim koliko sam ponižen što predsjednika moje republike sprovode vezanog holandski policajci". Koliko je god gnjeva prije toga izlio prema Miloševiću, posmatrajući ga na suđenju u Hagu, Ćosić ne može, a da mu ne oda priznanje: "Po dosadašnjem toku suđenja, Milošević će zadobiti slavu koju je Dimitrov zadobio na suđenju za paljenje Rajhstaga. Postaće simbol antiamerikanizma i rehabilitovati se kao političar i nacionalni borac".
Iako je podržavao Koštunicu i Đinđića u borbi protiv Miloševića, davao im podršku i među prvima čestitao pobjedu, Ćosić se, što se vidi iz dnevničkih zapisa, ubrzo i njima suprotstavio i postao njihov ljuti kritičar. A onda ga je premijer Đinđić, pozitivno iznenadio, poslao za njega auto i u svojoj kući Ćosiću saopštio: " Zvao sam te, Stari, da ti kažem da u Srbiji ništa ne valja. Ništa ne funkcioniše. Vlada je nesposobna i ne radi ništa. Sve sam radim sa dva-tri čovjeka. Situacija je opasna, ne znam šta da činim. A svijet nas stegao za gušu..." Đosić je to, zapisao je, shvatio kao Đinđićevu prekretnicu.
Kao što se da primijetiti, političari i politika, sa svim svojim posljedicama, dominiraju "U tuđem veku", što ne iznenađuje ako se zna da je Dobrica Đosić bio i predsjednik SR Jugoslavije. Ali su u njoj mjesto našli i drugi sadržaji: porodica i brojni prijatelji, a naročito briga za bolesnu suprugu Božicu i zadovoljstvo kćerkom Anom i unučadima Milenom i Nikolom.
Đosić puno prostora posvećuje i bolestima prijatelja, koje obilazi i sa kojima saosjeća. Teško mu padaju njihovi odlasci, naročito pisca Antonija Lula Isakovića i pjesnika Tase Mladenovića. Pogađa ga i tragična pogibija Zorana Đinđića.
Razmišlja i o svom kraju. I o djelu. Šta će biti sa njegovim romanima? Nezadovoljan je odnosom prema knjizi uopšte, pa zaključuje: "Čitalac će biti jedna od najrjeđih socijalnih pojava. Osobenjak. Biće, prosto, zvijerka. Gradska lisica, zalutala, gladna, u ciči, zimi. Čitanje će biti najrjeđe zanimanje, porok, anahrona strast. Svom punoćom uma i duše uviđam ubrzano urušavanje svoje uloge i svog značaja. Ako me film ne prihvati za svoje scenarije, moje romane će čitati samo stručnjaci".
Uprkos svemu, "U tuđem veku", koji će, sasvim je izvjesno, imati i svoj nastavak ili više njih, Ćosić ostavlja i ovaj dnevnički zapis: "Od svih nesreća koje me u ovom ostatku života mogu snaći, najteže bih podnio nepostojanje hartije i olovaka. Pribor za pisanje, čini mi život malo smislenijim. Ali i besmislenim". I. JOVIĆEVIĆ
dobrica ćosiću tuđem veku
