Izvor: B92, 11.Okt.2012, 17:46 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Čovek koji je napravio svog blizanca
Nakon gostovanja ASIMO robota, na manifestaciji "Dani budućnosti - robotika", Srbiju je posetio i jedan od najkreativnijih naučnika današnjice, japanski robotičar Hiroši Išiguro.
Japanski robotičar posebno je poznat po tome što je napravio robota koji je potpuno identičan njemu, a koji putem daljinskog sistema može da ga predstavlja na predavanjima i sastancima.
Šta je svrha ulaganja u stvaranje robota koji su identični čoveku?
Ljudski mozak >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << ima sposobnost da prepoznaje ljude, to kompjuteri i mobilni telefoni ne mogu. Ali, ako uspemo da razvijemo dovoljno naprednu tehnologiju da napravimo kopije ljudi, onda ćemo dobro razumeti i ljude. Ja pravim robote koji su poput ljudi, jer u stvari želim dobro da shvatim ljude. Kreiranje robota je jedan od načina da razumemo našu vrstu.
Ljudsko telo, kada ga posmatrate fizički, nije ceo čovek. Zato mi uz pomoć tehnologije pokušavamo da razumemo čovekovu svest i inteligenciju. To je pravi smisao androidne nauke.
Definitivno ćemo u budućnosti imati potrebu za robotima, mi u Japanu posebno, starim ljudima je potrebna pomoć, ali druga jos važnija stvar je da mi ljudsku evoluciju ne možemo da posmatramo odvojeno od razvoja tehnologije, to ide zajedno i tu nam pomažu čovekoliki roboti.
Možete li da nam predstavite svog najpoznatijeg robota, vašeg praktično blizanca?
Počeo sam da razvijam androidne robotre 2000.godine. Prvo sam napravio robota po liku moje kćerke, onda sam sve ih više usavršavao i tek kasnije sam napravio kopiju sebe a tu su i kopije mojih kolega, naši roboti mogu da predstave nas jer mi njima upravljamo, oni su naši dvojnici.
Recimo iako sam u Beogradu ovih dana moj dvojnik robot šeta po nekim institucijama u Japanu i govori umesto mene putem daljinske kontrole, nekada ja upravljam nekada moji studenti.
Kakav je osećaj kada vas predstavlja robot?
Pa nisam baš siguran, ja sam u Srbiji a moj robot me predstavlja u Japanu, nekako stvarno imam osećaj da on mene predstavlja. Kada neko govori o mom robotu to zvuči kao da govori o meni i zato na neki način koristim, odnosno preuzimam i njegova iskustva i može li uopšte robot, koliko god da liči na vas da predstavlja autoritet stvarne osobe odnosno Vas - mislim da može, ja zaista imam osećaj da moj robot predstavlja moju ličnost. On jeste ja.
Radite na razvoju robota koji su na daljinsko upravljanje. Gde je sada robotika, kada je veštačka inteligencija u pitanju. Da li su naučnici blizi ostvarenju tog cilja nego pre deceniju dve?
Generalno je teško definisati veštačku inteligenciju, ne postoji jedinstven stav oko toga, ljudi se nikada nisu dovoljno uslaglasili ni oko toga šta je inteligencija. Pre nego što odgovorimo na to pitanje moramo jasno definisati inteligenciju.
Sada napredujemo, imamo androide, inteligentne sisteme, kompjutere, npr. prost je primer da smartfon ima funkciju prepoznavanja glasa što je nekada bilo nezamislio, mi sve više kombinujemo nove tehnologije i androide i tim kombinovanjem smo nadam se sve bliži ostvarenju cilja tj. stvaranja robota koji su sve sličniji ljudima.






