Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 24.Jul.2015, 10:49 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Poglavlje 21 - evropske mreže, naši koridori
Našlo se, eto, nešto što će zaseniti i incident u Potočarima, nanovo otkriveno bratstvo-jedinstvo između Srbije i BiH, nesnosne vrućine, pa čak i rastuću bedu. Vest svih vesti ove sedmice jeste da je zbog gradnje Koridora 11, koji bi trebalo da povezuje Srbiju sa Južnim Jadranom (tj. Crnogorskim primorjem), posečen hrast star 600 godina.
Jedne je ova vest potresla zbog samog čina - sečenja stabla "zapisa" uz šta su vezana brojna narodna verovanja, ali i sečenja >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << drevnog drveta kao takvog. Drugi su se prisetili obećanja aktuelne vlasti o tome da hrast neće biti posečen, dok ima i onih koje je seča potresla pre svega zbog toga što je obavljena krišom, pod okriljem noći.
Iako Koridor kojem se stari hrast našao na putu, predstavlja saobraćajnicu koja povezuje dve države, a i sam naziv mu zvuči nekako "evropski", njegova gradnja nema direktne veze s evropskim integracijama i nije nikakva "evropska izmišljotina", kako se može videti na nekim veb forumima.
Koridor je, naime, isključivo naš projekat. To ipak ne isključuje mogućnost da jednog dana - kad i ako Srbija uđe u EU - ta saobraćajnica, zajedno s famoznim Koridorom 10, postane deo Transevropske transportne mreže ili TEN-a.
Ovaj pojam, po kojem naziv nosi Pregovaračko poglavlje 11, odnosi se na oblasti transporta, telekomunikacija i energetske infrastrukture: cilj TEN-a jeste da poveže nacionalne mreže, poveća njihovu usklađenost, ukloni transportna "uska grla" i tako pospeši slobodan protok robe, ljudi, usluga i kapitala na teritoriji EU.
Aktivnosti u okviru ovog poglavlja podrazumevaju usvajanje preporuka i smernica kojima se regulišu ciljevi, prioriteti i, uopšte, razvoj TEN-a. No, ta stvar nikako nije samo načelne prirode. Naprotiv. U okviru smernica identifikuju se projekti od zajedničkog interesa koje bi EU mogla podržati kroz studije izvodljivosti, kreditne garancije i subvencije kamatnih stopa, ali i finansijski - preko svojih fondova i uz pomoć Evropske investicione banke.
Srbiji su trenutno dostupna sredstva iz pretpristupnih fondova EU, ali ona kao zemlja van EU, nije uključena u plan izgradnje Nove snovne transevropske saobraćajne mreže puteva, železnica, aerodroma i kanala (TEN-T) u koju bi do 2050. trebalo da bude uloženo ukupno 250 milijardi evra.
Ukoliko Srbija u međuvremenu ipak postane deo Unije, novoizgrađeni koridori svakako će postati deo te mreže, a svako buduće proširenje za koje se proceni da je logično i isplativo, moglo bi da bude finansirano direktno iz EU.
Osim boljih puteva i mnogo bržih pruga, pripadnost Transevropskoj transportnoj mreži na kraju bi značila i veću energetsku efikasnost, kao i bolju telekomunikacionu infrastrukturu, mada se najobimniji i najskuplji radovi ipak odnose na izgradnju putnih i železničkih pravaca.
No, šta bismo mi u međuvremenu mogli da učinimo po tom pitanju i šta se od nas očekuje pre nego što se svi ti lepi snovi ostvare?
Osim usvajanja evropske regulative, mogli bismo, za početak, da gradimo puteve nešto kraće nego što se zidao Skadar na Bojani, putevi bi mogli da nam budu bar za nijansu bolji nego što jesu, a njihovi projektanti mogli bi se potruditi da ubuduće zaobiđu drevne hrastove i arheološke spomenike.
Sve drugo što se tiče ovog poglavlja, nije u našoj nadležnosti.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta "Privredne reforme iznad svega" Radio-televizije Vojvodine.
Pogledaj vesti o: Incident
Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...




