Izvor: Radio Slobodna Evropa, 23.Mar.2015, 11:29   (ažurirano 02.Apr.2020.)

O Teatar Kabare Festu: Ne damo da se naša luč ugasi

Na Svjetski dan teatra, u Tuzli, započinje XIII po redu Teatar Kabare Fest (TKT), jedna od najznačajnijih regionalnih manifestacija, na kojoj se tradicionalno predstavljaju savremene pozorišne tendencije i dostignuća malih scena širom regiona. Lider ovog važnog projekta, profesor Vlado Kerošević, istaknuti bosanskohercegovački glumac i pedagog, za RSE kaže Fest opstaje >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Slobodna Evropa << zahvaljujući entuzijazmu teatarskih radnika.

Vlado Kerošević: Mali pričaju priče o velikima. Zaista, ponosan sam što smo uspjeli na scenu postaviti Gilgameš, taj najstariji trag civilizacije i čovjeka. Od današnjeg vremena je udaljen nekih 4.500 godina. Nešto što na ovim prostorima nikada niko u povijesti nije postavljano, imat će publika priliku da vidi za otvaranje TKT festa u Tuzli. Radili smo to u maniru ritualnog teatra, istraživali teme koje Gilgameš nosi sa sobom, koje su svevremene, sveprostorne, univerzalne, humane, vizionarske, dakle sve ono što je nekakva kosmička dimenzija. Gilgameš to zaista nosi u sebi. Teme su o ljubavi, o prijateljstvu, o smrti i rođenju, kao božjim darovima, o potopu, kao o božjoj kazni. Sve ono što nam danas priroda donosi pred oči, a mi nikako to da vidimo i shvatimo jer je čovjek ostao u suštini bez najveće vrijednosti. Čovjek je ostao bez čovjeka, čovjek je ostao bez sebe, tako da ne može da vidi ni jednu drugu vrijednost oko sebe.

Vlado Kerošević: Trinaesti TKT fest počinje u petak 13. Svega tu ima, sve je to mantra koja se na neki način, i kroz Gilgameš provlači, ali u svakom slučaju tog dana će biti upriličeno i otvaranje izložbe u povodu 90 godina Derviša Sušića, koji je upriličio kolega Srđan Vukadinović.

U subotu 28. 3. će biti predstava Ajmo na fuka. To je koprodukcija HNK Mostar i Narodnog pozorišta Mostar, jedna od prvih koprodukcija. Ovo je kulturološki dio, dijalog između zapadne i istočne obale Mostara. Jedna vrlo zanimljiva crnohumorna predstava u kojoj igraju dva glumca, jedan sa zapadne i jedan sa istočne obale - Robert Pehar i Saša Oručević. Ovo je autorski projekt Dragana Komadine.

U nedjelju 29. 3. komedija Pukotina, sa kojom gostuje BNP iz Zenice. Ponedjeljak, 30. 3. već tradicionalno je javna glumačka radionica Zijaha Sokolovića. Te večeri ćemo u 20:00 ovdje imati i predstavljanje monografije o glumcu Ademu Čejvanu, autora Slavka Podgoreleca.

U utorak ćemo imati filozofsku satiru, Razred, po motivima Volterovog Kandida. To je master klas Akademije umjetnosti iz Novog Sada.

Srijeda 1. 4. u 19:30, komedija Slobodne žene balkanske, u izvođenju Narodnog pozorišta Toše Jovanović iz Zrenjanina. U četvrtak 2. 4. savremena drama Agnus Dei, autorski projekt Igora Goluba. Nastupa kazalište iz Virovitice.

Petak u 19:30 komedija Život je čudo. Autor je Ivica Ivanišević. Režirala je Gordana Gadžić u produkciji Rugantino teatra iz Zagreba. Ovo je na jedan način i omaž pokojnom Ivici Vidoviću, koji je također jedan od rodonačelnika Teatra kabare Tuzla. U petak će također biti predstavljanje monografije Teatra kabare Tuzla, koja se svake godine tradicionalno izvodi već po trinaesti put. Ovaj put u elektronskom izdanju jer nemamo finansijskih sredstava, što bi se reklo državnih novčanica da bi smo mogli i takav projekt finansirati.

U subotu 4. 4. je komedija Ko je ovdje idiot, u produkciji nezavisnog pozorišta Jugoart iz Beograda. Igraju Milan Kalinić i Srđan Ivanović.

Na ovom festivalu ima samo jedna nagrada, to je nagrada za najbolju predstavu po ocjeni publike. To je ono što Teatar kabare Tuzla može da da svojim prijateljima, svojim partnerskim kazalištima, teatrima, pozorištima koja dolaze iz regiona, prije nego što izdahne.

Vlado Kerošević: Jeste jer je ovaj festival postao sastavni dio repertoarskih politika svih teatara koji gostuju ovdje. Oni svake godine u suštini, u okviru svoje repertoarske politike, stave jednu predstavu specijalno za gostovanje na TKT festu. Naravno, svake godine žele da dođu sa što boljom predstavom. Sa druge strane i nagrada, koja se dobije na ovom TKT festu, je opisnog karaktera i nema svoju materijalnu protuvrijednost. Ta nagrada je tim draža našim prijateljima i našim teatarskim partnerima iz prostog razloga što znaju da nema nikakve kuhinje, nema žirija, nema nikakvih subjektivnih odluka koje mogu prevagnuti na ovu ili onu stranu ili bar učiniti da sumnja bude takva da je neko napravio neku prevagu.

Vlado Kerošević: Tako je. Ove godine smo siromašniji ali je ponuda bila bolja. Jednostavno nismo mogli odoljeti tom izazovu. Ovo je za nas jedan hazard više, ali umjetnost je nepredvidiva. Takva je da se moramo u sve to uklopiti, pa na koncu kako bude, bude. Kada se podvuče neka crta, vidjet ćemo da li smo na gubitku ili smo na dobitku. Međutim, kada su dobre predstave u pitanju, ne može ni jedan organizator, niti producent, biti na gubitku.

Vlado Kerošević: Hvala na ovom komplimentu. Izuzetno teško opstajemo. Za ovaj festival, akontacija i sredstva koja su nam neki namirili za ovu manifestaciju, su iz 2013. godine. Onda možete misliti kako opstajemo. Ali, nadamo se da ćemo preživjeti. Sa druge strane, ove godine smo išli na produkcijski model razmjene po pitanju reciprociteta, tako da su skoro sve predstave ovdje došle po principu razmjene. Oni nama dolaze u ovom periodu, a mi ćemo njima vratiti naše gostovanje tokom cijele godine. To nam je jedan temporalni oblik uštede ili komercijalne odgode plaćanja.

Vlado Kerošević: Jeste. Uvijek je nemoć izazov. Egzistencijalni minimum je uvijek izazov za kreativne ljude. Mi smo jedan od teatara koji je stalno na egzistencionalnom minimumu, tako da smo bili prinuđeni patentirati taj princip razmjene gostovanja, na principu reciprociteta i na principu koprodukcijskih projekata. Živimo od danas do sutra, od granta do granta. Kada su izbori i poslije izbora godinu dana, kod nas je neriješen rezultat, znači privremeno finansiranje. Ni jedan grant ne fercera. Radimo na obraz, na povjerenje, na čast, na uzajamno razumijevanje, na princip da se Zijah Sokolović javi i kaže: „Burazeru, festival ne smije da stane. Dolazim, pa šta bude bude. Ako nikog ne bude, bit će Zijah“. To su ti ljudi koji ne daju da nestanemo. Naravno i mi smo tu, kada su oni u pitanju. Ne damo da se naša luč ugasi. Mi je nosimo i mi ćemo gorjeti dok nas ima.

Vlado Kerošević: Tako je. Festival je već 13 godina vrlo važan i značajan oblik očigledne nastave za studente Akademije na odsjeku gluma i na odsjeku produkcija. Ovo je za njih i jedan svojevrstan poligon na kom oni mogu da pokažu svoje prve profesionalne korake, a da ti koraci budu valorizovani kroz određene kritike i određena eseistička prosuđivanja. To je njihov prvi sudar sa profesionalnim procjenjivanjem njihove umjetničke vrijednosti. Opet, tu budu jedna ili dvije predstave drugih Akademija iz regiona, gdje oni mogu upoređivati svoja istraživačka i spoznajna iskustva. To je kompilacija i mog umjetničkog rada, a i pedagoškog, stručno umjetničkog rada, kada su u pitanju studenti i kada je u pitanju Akademija dramskih umjetnosti.

Vlado Kerošević: Hvala Budo. Mi ćemo se radovati koliko bude duše u nama. Prije nego izdahnemo, javiti ćemo javnosti da smo na kraju. U svakom slučaju, ovo je zaista jedan radostan trenutak, jedno optimističko samoosjećanje u kome čovjek osjeća da čini nešto značajno, važno, dobro, univerzalno, korisno za zajednicu u kojoj živi.

Nastavak na Radio Slobodna Evropa...