Izvor: Politika, 02.Jun.2007, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Najbliskiji Rusi, Crnogorci i Makedonci
Srbi najveću etničku distancu imaju prema Albancima, Romima i Muslimanima (Bošnjaci). – Kao šefovi prihvatljivi i Nemci Za bračnog partnera Srbi bi u najvećem broju slučajeva odabrali pripadnika odnosno pripadnicu svog naroda, ali prihvatljivi su i Rusi, Crnogorci i Makedonci, dok se na začelju liste nalaze Muslimani (Bošnjaci), Romi i Albanci. Kad je reč o prijateljstvu sa pripadnicima pojedinih etničkih grupa razlike su znatno manje. Sem da sami sebi šefuju, Srbi su tolerantni >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << i prema mogućnosti da se na mestu rukovodioca na poslu nađe Rus ili Nemac.
Ovo su samo neki od pokazatelja istraživanja o međunacionalnim odnosima i etničkoj distanci koje su sačinili autori Nove srpske političke misli i predstavili na jučerašnjoj konferenciji za štampu. Po oceni Petra Lađevića, direktora vladine službe za ljudska i manjinska prava, rezultati istraživanja pokazuju da je srpsko društvo tolerantno, posebno ako se zna da beskonfliktna društva ne postoje.
Dr Slobodan Miladinović naveo je da je samo istraživanje sprovedeno u aprilu na području Srbije na uzorku 1.200 ispitanika. Anketirani su se izjašnjavali koliko su spremni da prihvate da sa pripadnicima određenih etničkih grupa budu u braku, srodstvu, prijateljstvu, odnosno da im takva osoba bude šef, komšija, ali i kako gledaju na mogućnost da drugi pripadnici drugih naroda žive u Srbiji ili čak imaju državnu funkciju. Tolerancija prema drugima merena je u odnosu prema 16 etničkih grupa: Albancima, Amerikancima, Bugarima, Crnogorcima, Hrvatima, Mađarima, Makedoncima, Muslimanima (Bošnjacima), Nemcima, Romima, Rumunima, Rusima, Slovacima, Slovencima... Odgovori su se kretali od opcije da se uopšte ne prihvataju do potpunog prihvatanja, odnosno od jedan do pet.
Pokazalo se da najveću etničku distancu građani Srbije pokazuju prema Albancima, Romima i Muslimanima, odnosno Bošnjacima. Sem pripadnika srpskog naroda, najbliskiji su im Rusi i Crnogorci i Makedonci. Najveća distanca primetna je kad je reč o braku i srodstvu ili poveravanju državne funkcije pripadnicima drugih naroda. Slobodan Antonić smatra da je veoma teško izricati neku generalnu ocenu da li su etničke distance velike ili male, ali zaključak je da Srbija još nije u potpunosti integrisano društvo.
Đorđe Vukadinović smatra da bez obzira na sve traume i ožiljke iz bliže i dalje prošlosti u ovom regionu, etnička distanca postoji, ali je ona relativno niska, odnosno nije toliko visoka koliko bi se možda moglo očekivati. On je, međutim, podsetio i kako su se izjašnjavali glasači i simpatizeri pojedinih političkih stranaka. Tako, recimo, nisku etničku distancu (ili veću toleranciju) pokazuju simpatizeri i glasači LDP-a, niska je i etnička distanca kod SPO-a dok je, po uslovno nazvanoj toleranciji, na trećem mestu DS. Etnička distanca nešto je veća kod radikala, ali još primetnija kod DSS-a. Glasači SPS-a naglašeno su distancirani prema Amerikancima, dok simpatizeri G 17 plus najveću distancu pokazuju prema Crnogorcima.
M. Petrić
[objavljeno: 02.06.2007.]
