Pišem tebi, uvaženi brate moj, moj sudbinom određeni saborče u nacionalnom safu. Pišem tebi koji si u bilo kojoj stranci, bilo kojem pokretu. Dovoljno je da se osjećaš kao Bošnjak da bi ove riječi bile upućene tebi.
Braćo moja Bošnjaci u Sandžaku i Crnoj Gori. Da li čuste vi našeg premijera, starog saborca Šešeljovog, kako mu čestita sretnu slobodu? Da, zbog toga ti pišem. Zar su svi pametniji od Bošnjaka, pa nas mogu tako dijeliti i pretvarati nam se bolji prijatelji od nas samih jedni prema drugima?
Ja tvrdim da nisu.
Bošnjaci konačno imaju svoju elitu, imaju mozak. Pametni smo dovoljno svi da se konačno možemo ujediniti zarad nas samih i egzistencije nama dragih.
Čuste li braćo one sirene kroz Srebrenicu uz prijetnje da će nas klati?
Zar da ti ne oprostim sve i da mi ne oprostiš sve pred ovakvim stanjem oko nas?
Pišem najprije vođama političkih partija, Islamske zajednice, nevladinim organizacijama, kao i svim individuama.
Pišem vam jer znam da u dubini duše mislite isto što i ja, pa zašto se onda ne selamimo i međusobno ne pomažemo?
Pišem vam konačno da bih sebi i vama otvorio oči kako bi vidjeli ko je gospodin Milo Đukanović i njegovi istomišljenici u regionu.
Na posljetku, pišem vama dragi moji prijatelji i komšije druge nacije i vjere. Pišem sa istom porukom pomirenja i ispružene ruke mira. Ne dajte opet da vas vaše vođe povedu u nove gubitke i poraze.
Pričamo o Evropi, a nikako ne gledamo u suštinu evropskih naroda koji su uspjeli zajedno izgraditi bolji svijet za njih.
Pomirili su se i žive zajedno uz međusobno uvažavanje i poštivanje.
Svaki život je od neprocjenjive važnosti i za vas i za nas. Ko je ubio jednog čovjeka kao da je ubio cijelo čovječanstvo. Sačuvajmo ovim putem svi po jednog čovjeka i sačuvali smo svijet.
Apelujem na sve mlade i svjesne ljude da na svojim profilima i medijima za javnost stave poruku: Za pomirenje.
Promijenimo sebe, promijenit ćemo svijet.
Autor: Semir Hodžić – predsjednik Općinskog odbora BDZ Bijelo Polje
treba ljude ovako pokusati da bude od spavanja, i da ispitaju svoj savjest
brat brata zove da se ujedine
Zukorlić: Ako mene ne izaberete, nema se ko u Skupštini suprostaviti Šešelju!
“Nakon presude Šešelju, Bošnjaci nemaju razloga za brigu. On je više srpska briga. Narod koji ne zna kako će, šta će i s kim će, treba da brine. Mi smo izrasli na svim poljima i nema više niti pojedinca, grupe, institucije da nam može nauditi na bilo koji način. Nema onih koji bi nam se suprotstavili”, naveo je Zukorlić. Izvor: SANA
Za pomirenje. Da li ima smisla život, ako je prožet svađom i netrpeljivošću između ljudi? Pa još kada su ti ljudi braća, komšije, kumovi, prijatelji, kada dele isti životni prostor? Naravno da nema. I zato bi moto svih trenutnih odnosa među balkanskim narodima trebao biti POMIRENJE. Drago mi je što je to prvi pokrenuo neko iz mog nacionalnog korpusa, ali mi je još draže što je podržano i od strane drugih. Jer kako se kaže, za svađu je bilo potrebno dvoje, pa time i za pomirenje je potrebno dvoje. Loše bi bilo kada bi nas mirili oni koji su potpirili svađu. Valjda smo u međuvremenu sazreli i naučili da nam se greške više ne ponavljaju. Sa istinskim pomirenjem svakoj budućoj svađi možemo stati na put. Samo pomireni možemo krenuti dalje, ka neslućenim mogućnostima koje su oko nas i u nama.
Zle 90e su nam mnogo nepovjerenja ugradili u kostanu srz. Prije ili kasnije moramo krenuti u izgradnju zajednickog suzivota a koliko ce to biti brz proces zavisi od iskrenosti. Nemoguce je sa jedne strane raditi na stvaranju velike srbije a sa druge zagovarati pomirenje sa bosnjacima. Ili jedno ili drugo.
Bosnjaci su tu, spremni na pomirenje – ali ne po cijenu dobrovoljnog stavljanja samih sebe u neku minornu poziciju.
🙂