Moj babo, tvoj djed, često govori o zamkama intelektualnog samoubistva, on o tome govori kao o akronimu IS, kao da je to neka vrsta strašne bolesti (a jeste). Do sada, intelektualno samoubistvo je bilo smrtonosnije od bilo koje druge fizičke bolesti.
To je proces kada predaješ vlastitu logiku, proces razmišljanja i volju drugom ljudskom biću ili grupi. IS pogađa mlade i stare, siromašne i bolesne. To je bolest koja ne pravi diskriminaciju na osnovu pola, društveno-ekonomskog statusa, ili rase.
Moraš dobro zaštiti svoj um i srce od ljudi koji traže od tebe da obustaviš svoj misaoni proces i prihvatiš njihov način razmišljanja.
Allah, s.v.t., kaže: I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: “Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe.(Ibrahim, 22)
Šejtanov jedini cilj je da nas odvrati od puta prema Istini i da nas odvede u Džehennem. Iako nam šapuće šta da uradimo i govori zle stvari, on će se distancirati od nas na Sudnjem danu govoreći: ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali.
Kada stanemo pred Allaha, s.v.t., nećemo moći tvrditi da nas je neko drugi pogrešno savjetovao. Mi ćemo odgovarati za svoja djela potpuno sami i pojedinačno: i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno. (Merjem, 95) Svi naši najmiliji će nas odgurnuti, uplašeni zbog svojih sudbina.
Kada znamo činjenicu da nam je Allah, s.v.t., naredio da uradimo nešto, ili kada nas je Poslanik Muhammed, s.a.v.s., uputio na neke određene radnje putem hadisa, onda bi naš odgovor trebao biti:
Čujemo i pokoravamo se.
To nije ni na koji način obustava intelekta. Ovo je zapravo najveći dokaz naše inteligencije, da smo zapravo shvatili da je Allah, s.v.t., Sveznajući i da je tražio od nas da obavljamo ili izbjegavamo određene radnje samo na našu vlastitu korist.
Ali, ukoliko znamo činjenicu da ćemo pojedinačno stajati pred Allahom, s.v.t., zašto obustavljamo naše logične misli kada se zaludimo nekim učenjakom ili kolektivnom mišljenju neke organizacije? Možda posmatramo nekog iskusnog učenjaka ili organizaciju i divimo se godinama njihovom radu, ali dopuštanje našim mozgovima da se povuku jer mi vjerujemo da su ovi ljudi ili grupe po svojoj prirodi bliže Allahu od nas, jeste negiranje naših vlastitih intelektualnih sposobnosti.
Allah nas je stvorio apsolutno savršene, i tijelom i umom. Svako od nas ima sposobnost da razlikuje dobro od zla, da upozna svijet vlastitim čulima, i da dođe do pravih zaključaka o Njemu na osnovu onoga što čita u Njegovoj objavi i čemu je posvjedočio u Njegovom stvaranju. On nas uporno poziva da razmišljamo o Njegovom stvaranju- Mjesecu, Suncu, zvijezdama, vegetaciji na Zemlji, insektima i životinjama, okeanima, munjama i grmljavini, i još mnogo toga. Allah, s.v.t., nije stvorio ove dunjalučke ljepote uzalud. Oni su aktivni, živi, dišući dokaz savršenstva našeg Stvoritelja, mi smo dužni da stalno o njima razmišljamo.
Mi postojimo kao grupa muslimana, kao ummet vjernika. Mi poštujemo jedni druge, mi se ponašamo jedni prema drugima milostivo i ljubazno. Mi imamo najveće poštovanje prema našim učenjacima koji su svoje živote posvetili učenju i podučavanju ove divne vjere. Mi prihvatamo mentorstvo i smjernice od njih, ali oni nas ne posjeduju. Kada dozvolimo ljudima ili grupama da nas posjeduju, to će nas sigurno dovesti na stranputicu, jer su ljudi pogrešivi.
Allah, s.v.t., spominje protivotrov intelektualnom samoubistvu u Kur’anu. On kaže: Za one koji izbjegavaju da se kumirima klanjaju i koji se Allahu obraćaju – njima su namijenjene radosne vijesti, zato obraduj robove Moje koji Kur’an slušaju i slijede ono najljepše u njemu; njima je Allah na Pravi put ukazao i oni su pametni. (Ez-Zumar, 17-18)
Kada čujemo ono što Allah, s.v.t., i Poslanik Muhammed, s.a.v.s., kažu, mi se pokoravamo. Ali kada čujemo šta ljudi i grupe kažu, mi prvo razmislimo. Mi mjerimo njihove riječi vlastitim razumijevanjem svrhe života i našeg okruženja. Mi prihvatamo od njih ono što je ispravno i ostavljamo po strani ono što je pogrešno.
Mi moramo biti aktivno uključeni u traženje znanja i razumijevanja svijeta oko nas. Mi moramo čitati, slušati, razmišljati. Mi nikada nećemo biti u stanju da razlikujemo dobro od lošeg ukoliko zamijenimo naše razumijevanje našim vlastitim željama. Nikada nećemo moći da razlikujemo dobro i loše ukoliko dozvolimo da se prenapuhano samopoštovanje i arogancija uvuku u naše nijjete.
Mi imamo obavezu prema samom sebi, bez obzira na to koliko imamo utjecaja ili koliko smo bogati, da koristimo intelektualne sposobnosti koje nam je Allah, s.v.t., podario.
Na Sudnjem danu, oni koji su bili nejaki i bez utjecaja će željeti da svale krivicu na one koji su bili bogati i moćni. Na kraju, moćni su oni koji su u zabludi, zar ne? Allah, s.v.t., neće prihvatiti ovo opravdanje:
I izići će svi pred Allaha, pa će oni koji su bili tlačeni reći glavešinama svojim: “Mi smo bili vaše pristalice, možete li nam imalo Allahovu kaznu olakšati?” – “Da je nas Allah uputio”- odgovoriće oni – “i mi bismo bili vas uputili. Žalili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nam više neće biti. (Ibrahim, 21)
Mi imamo odgovornost da brinemo o vlastitim mislima. Kada nas određeni ljudi ili grupe pozovu da vjerujemo u nešto što nema potporu u našoj vjeri, sve što oni rade je poziv.
Mi imamo izbor da im odgovorimo ili ne.
Napisala: Esma Hussejn
Prijevod i izvor: IslamBosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
