Društvo

Ispovijest rudara: Živjeti se od nečega mora, a rudarstvo je naš posao

Ispovijest rudara: Živjeti se od nečega mora, a rudarstvo je naš posao
Ispovijest rudara: Živjeti se od nečega mora, a rudarstvo je naš posao

ZENICA, KAKANJ - Tragedije, koje nisu tako rijetke, i 21. decembar, Dan rudara, postali su jedini povodi da se podsjeti na rudarski hljeb sa sedam kora, slažu se komorati širom BiH.

Za većinu rudara u FBiH danas je neradni dan. Dan kada se svi oni, ali i javnost prisjećaju Hunske bune, pobune tuzlanskih rudara od prije gotovo jedan vijek, koja se proslavlja kao Dan rudara.

Iako su od sredine osamdesetih godina u penziji koju su zaradili u rudniku, Salko Hodžić i Muharem Bajrić svake godine obilježavaju Dan rudara. ''Premotavaju film'', kažu, sjećaju se lijepih, teških i opasnih trenutaka. Kada su u brezanskom rudniku počeli raditi pedesetih godina, Hodžić u jami, a Bajrić na vanjskom kopu, nije bilo nikakvih pomagala. Lopata i ruke, ističu.

"Težak je to posao bio tada, i opasan", istakao je Hodžić.

Ipak, pored teškog posla sjećanje na obilježavanje Dana rudara ipak ne blijedi. Sjećaju se da se na taj dan nije radilo. U jamu su silazili električari da provjere je li sve u redu i majstori koji su bili zaduženi za ispumpavanje vode, rudari su vani sjedili. Rudari su, kako navodi, uvijek bili složni, na težak način su zarađivali, ali su pomagali jedni druge.

"Vjerovatno nas je taj teret i zbližavao", naglasio je Bajrić.

Osim nesreća sedamdesetih godina, kažu nije bilo teških trenutaka. O tome ne pričaju rado. Kažu samo da se teško bilo odlučiti ponovo krenuti na posao. Rudarska nesreća, nažalost, obilježila je i ovu godinu. U jami Begići-Bištrani Rudnika mrkog uglja Kakanj život su izgubila četiri rudara.

Nusret Ganić, poslovođa proizvodnje u jami Begići, kaže da su utisci poslije nesreće i dalje tu.

"Čovjek ne može vjerovati. Tu si svaki dan, ali priroda se opet poigrala s nama", pojasnio je Ganić.

Dio rudnika gdje se dogodila nesreća je prepravljen i na neki način sakriven, ali, ističe, nema osobe koja kada prolazi ovim dijelom ne sjeti se nesreće i ne pomisli na poginule rudare.

"Strah postoji, ali kod kuće je porodica. Mi u Kaknju nemamo mora, mi treba da se bavimo rudarstvom i kamenolomima, šta već imamo", poručio je Ganić.

U septembru prošle godine jama Raspotočje RMU Zenica zavijena je u crno. Tu je život izgubilo devet rudara. I danas, nakon godinu i po, rane nisu zacijelile. Svi se sjećaju komorata koji nisu izašli na površinu sa ostalih 29 kolega.

Ezudin Šehić, jedan od preživjelih rudara u Raspotočju, smogao je hrabrosti i snage da ponovo siđe u jamu iz koje je, srećom, izašao živ.

"Sada sam se opet vratio. Nije da me nije strah, ima malo straha, ali i otac mi je ovdje zaradio penziju", ispričao je Šehić. Naglašava da se posao zavoli s vremenom i vratio se jer je vidio da se vraćaju i ostale preživjele njegove kolege.

I ovogodišnje obilježavanje Dana rudara proteklo je i u obećanjima milionskih investicija u rudarske pogone, što bi trebalo doprinijeti poboljšanju uslova rada, povećanju proizvodnje, ali i novim upošljavanjima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije