Stav

0

Dimitrije Boarov: Posle fudbala

Autor: Dimitrije Boarov

Izvor: Novi magazin

Dimitrije Boarov: Posle fudbala

Bez obzira na to što na svetskom fudbalskom takmičenju nema reprezentacije Srbije, svako tu za nekog pomalo navija, mada do finiša prvenstva nisu stigle ni neke državne selekcije iz zemalja koje su „tradicionalno prijateljske Srbima i Srbiji“. Istina, već je i ovde, kao i „širom nesvrstanog sveta“, počelo gunđanje da je prvenstvo „namešteno“, jer su u polufinale ušle same fudbalske „velesile“, dok za nas male, valjda, u svim sportovima u kojima na kraju odlučuju moć i pare – nikad nema mesta na vrhu.

Pa moć i pare i u sportu, kao i u ekonomiji, stvaraju se velikim radom, visokom tehnologijom i veličinom. Pri tome, čak i najogorčeniji protivnici „velesila“ ne osporavaju utisak da su tradicionalne fudbalske velesile i na prvenstvu u Brazilu uglavnom igrale najbolje. To je ta gotovo prirodna međuzavisnost ekonomske snage i sportske kreacije (i obrnuto) u modernom svetu. Uzgred budi rečeno, ne zaboravite da je, na primer, taj Brazil jedan od značajnih svetskih proizvođača aviona i čelika, mašina i hrane i da građani te zemlje ne provode sve vreme na plažama i na karnevalima.

Najgluplje deluju prastare ocene da su neke fudbalske selekcije sastavljene od „robota“, a ne od maštovitih i supertalentovanih fudbalera odraslih na nekom poljančetu. Tu me je razočarao i moj najomiljeniji fudbalski „analitičar“, inače sjajan reditelj – jer je i on zagudio staru priču da su nemački i holandski fudbaleri nemaštoviti i da utakmice dobijaju „na snagu“ i samo sa „dobrom organizacijom“.

Neće biti. Jednostavno je smešno smatrati jednog Arijena Robena „robotom“, koji je „samo brzanjac“ – kad je taj fudbaler u igri sa „maštovitim braničima“ (obično ih je dvojica ili trojica) svojoj reprezentaciji od ukupno njenih 30, sam namestio bar 15 šansi. I ko sme imati nešto protiv njegovog driblinga, koji uspeva u 80 odsto slučajeva. I ko sme ustvrditi da su Holanđani nemaštoviti – jer ko je to, na primer, najveći izvoznik cveća usvetu i kako im uspeva da iz posne proslane zemlje izvuku prinose ratarskih kultura tri puta veće od prinosa u našoj Vojvodini!?

I kažite mi u kojem to vrhunskom kolektivnom sportu danas može pobediti onaj tim koji nema dobru organizaciju igre i snažne igrače. Vreme kada su maštoviti pojedinci rešavali utakmice, a zatim išli na špricere i u švaleraciju,ne pamte više ni mlađi penzioneri. Istina, nema velikog tima bez ponekog genijalca i frontmena, ali ni oni ne mogu sve sami, uprkos sve razgranatijojteoriji o ulozi lidera u modernim korporacijama. Ti „kapetani industrije“ ili „kapiteni fudbala“ u stanju su da izvedu na vrh samo one timove u kojima su svi saigrači na vrhunskom nivou kvaliteta.

Dakle, šta će biti u Srbiji kada takozvani „mali čovek“ primeti da nema više svetskog fudbala na televiziji, da je vrućina sve veća, a para u kući sve manje? Nadam se da će naša politička elita uspeti da održi, to jest realno pokrene „reformsku inicijativu“. Glavno je da se ljudima sa teškim problemima ne nude bajke, nego suvisli planovi o tome kako kao nacionalna ekonomija možemo izaći na zelenu granu. To jest, da se objasni da naš fudbal na svetsku scenu ne može vratiti ovaj ili onaj genijalni trener, nego reforma fudbalske organizacije i uglavljivanje klubova u neki normalan sistem javnih institucija.

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR