Otkrivanje totaliteta posvećeno je prvenstveno Rastkovoj „strasti za totalitetom“, odnosno pitanju kako se formira saznajni i poetički interes Petrovićevih romana usmeren ka celini individualnog, istorijskog i mitskog postojanja čoveka. Ova integralistička poetika Rastkovih romana s punim pravom može se dovesti u vezu sa pitanjem totaliteta romaneskne
forme koje se tokom treće i četvrte decenije prošlog veka konstituiše u imanentnoj poetici modernističkog romana, omeđenoj Džojsovim Uliksom i Fineganovim bdenjem, ali i u teorijskim razmatranjima Đerđa Lukača, Valtera Benjamina, Hermana Broha i Mihaila Bahtina. Iako Petrovićevi romani ne zanemaruju istorijski i društveni kontekst sudbine pojedinca, oni su znato više otvoreni prema kosmičkom, metafizičkom i mitskom iskustvu nego romani Miloša Crnjanskog i Ive Andrića.
Poetička konsekvenca takvog interesa da se sudbina junaka posmatra neodvojivo od celine univerzuma jeste zahtev za totalitet forme, odnosno za uspostavljanje romana kao enciklopedije žanrova, pripovedačkih postupaka, stilova i jezičkih mogućnosti koji artikulišu svu složenost individualnog postojanja u razmerama kosmičkog trajanja.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare