Izvor: Huffington Post
Neki narodi odmor se praktikuju svakodnevno, a ne samo na putovanjima.
Životne stilove Španaca, Grka ili Kanađana možete i sami da primenite, barem delimično i tako premostite period koji provodite bez nekog naročitog putovanja.
Predstavljamo vam načine na koje se pojedini narodi opuštaju.
Španija
Tradicija sijeste, odnosno pravljenja pauze u trajanju od dva do tri sata u vreme ručka, postala je poznata širom sveta.
Ona je čak deo radnog dana Španaca, iako ekonomska kriza preti ovom divnom načinu opuštanja.
Reč „siesta“ potiče iz latinskog „sexta hora“, odnosno „šesti čas“, kao sat odmora posle ručka.
Švedska
Pauze za kafu se u Švedskoj zovu fika i postale su kulturna institucija u ovoj zemlji. Švedski radnici redovno prave pauze u toku radnog vremena i sede s prijateljima ili kolegama u omiljenom kafiću uživajući u toplom napitku i nekom slatkišu.
Grčka
Tokom toplih letnjih meseci, stanovnici manjih gradova i sela u Grčkoj neguju tradiciju „volta“ (šetnje). Kad sunce zađe, cele porodice idu u lagane šetnje.
Italija
Italijani se „isključuju“ dva puta dnevno – jednom popodne i još jednom uveče.
Kako turisti obično i primete, Italijani imaju neku vrstu produžene pauze za ručak (Riposo), pa su radnje obično zatvorene između 13 i 16 časova.
Passeggiata je, s druge strane, period u večernjim satima kada svi uživaju u laganoj šetnji, svežem vazduhu i razgovoru.
Kanada
Tokom proletnjih i letnjih meseci Kanađani koji žive u urbanim sredinama, vikende provode u kolibama bez interneta u potpunoj divljini. „Kultura koliba“ deo je identiteta Kanađana i omogućava im da se opuste od napornih radnih dana u prelepoj prirodi.
Tradicija je naročito popularna u Ontariju.
Francuska
Francuzi su usavršili stil dobrog življenja, a u centru njihovog opuštanja nalaze se zajednički obroci sa prijateljima i članovima porodice, koji su obično brižljivo pripremljeni.
Dnevni ritual naliziva se l’aperitif i odvija se nešto pre večere, kada okupljeni uživaju u nekoj vrsti mezetluka i možda čaši vina. Oni tako neguju zajedništvo i ljubav prema lepom življenju.
Japan
U japanskoj kulturi duboko je ukorenjena tiha zahvalnost prema izvorima hrane koja se iskazuje tokom večernjeg obroka.
U tom trenutku, okupljeni za stolom razmišljaju, ne samo o tome koliko su zahvalni na svemu što se nalazi pred njima, nego i kako je svaka namirnica došla do njih.
Japanska reč itadakimasu, predstavlja povezivanje sa budističkim principom poštovanja svih živih stvari.
U jednostavnom prevodu znači „hvala na hrani“, ali u isto vreme, osoba se zahvaljuje i poljoprivrednicima koji su je proizveli i porodicama koje su je nabavili, koliko prirodi koja je stvorila svu hranu koju jedemo.
Tako, ako kažete itadakimasu pre jela, znači da cenite sve što ima veze s hranom koju jedete.
Imate li vi svoje rituale za dnevno opuštanje?
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.