Vlado Georgiev: Zašto sam lutao po svetu i svom životu?

V. PANTELIĆ

06. 06. 2013. u 21:30

Kantautor proslavio 37. rođendan i predstvaio treći album “Daljina” sa 12 pesama: Sledeća stanica na turneji je Niš, 14. juna na Tvrđavi

KANTAUTOR Vlado Georgiev proslavio je u četvrtak 37. rođendan u beogradskom klubu “Kolonijal san” i predstavio svoj treći studijski album “Daljina” (“Barba mjuzik”) sa 12 novih pesama. Najpre, po podne, radno, a zatim i uveče koncertno na istom mestu. Album će biti u prodaji od ponedeljka i to u celom regionu. Odlično raspoloženi Barba, na pitanje zašto smo na album čekali deceniju, za “Novosti” je odbijajući dim cigarete, pored bazena, rekao:

- Jeste ga čekali isto koliko i ja, ali nemojte misliti da je mene bilo baš briga i da mi nije stalo. Ja bih isto voleo da je ovaj disk izašao pre pet ili sedam godina. Ali, nisam bio u stanju da to iznesem na ovom nivou, iz razloga što sam nakon nenormalnog uspeha albuma “Žena bez imena” imao zasićenje. Na toj turneji je bilo više od 200 koncerata, u jednom trenutku sam se pogubio i više nisam shvatao šta se dešava. Posle dve godine skapirao sam da sam samo pet puta otišao na Adu, ili sa društvom negde u prirodu, da ne stižem da se bavim sportom, da se družim sa prijateljima, pročitam neku ozbiljnu knjigu, odem u bioskop... Shvatio sam da zarad karijere gubim kvalitet života. I povrh svega toga, kada stalno svirate, jako je teško pustiti da iz vas izađu nove pesme. U jednom trenutku malo sam spustio loptu. Nisu to bile velike pauze, osim što nisam izdavao albume već singlove. I svaki je bio vrlo uspešan, i pesma “Nisam ljubomoran” i “Ti i ja” i “Do svitanja” sa gospel horom, i “Hej ti” i “Bez tebe”. Kad bi se ti singlovi sabrali, bio bi mini-album koji se, u međuvremenu, pojavljivao u epizodama. Kad sam očistio glavu i pustio stare pesme da izađu iz ušiju, došao sam u situaciju da pojmim drugu sliku i jedan novi zvuk ovog albuma. On ne zvuči kao prethodni “Žena bez imena”, možda malo podseća na prvi nekom inicijativom koju ima. Mnogo je pozitivniji od prošlog. Ne u smislu da nema tužnih pesama, nego nema bilo kakve patetike i ništa nisam kalkulisao. Radio sam onako kako je meni došlo i mislim da će upravo to ljudi prepoznati. Sve što se radi na silu ne može biti dobro.

* Kažete da ste bili u raskoraku sa vremenom, da ste lutali po svetu i svom životu?

- Lutati po životu znači preispitivati svoje prethodne poteze, šta je bilo dobro, a šta ne. Nisam od onih koji se kaju zbog svojih poteza, mislim da čovek mora da stoji iza svega što uradi i da mora da nauči da prihvati šta god izazvao nekim svojim postupkom, izjavom ili delom. Ljudi su davno rekli da ne treba žaliti ni za čim što ste uradili, jer ste u tom trenutku baš to i hteli da uradite. Osećam malo veću grižu savesti što je publika toliko dugo čekala. Ali sam im pošteno vratio sa 12 novih pesama.

* A gde ste to lutali po svetu?

- Lutao sam svuda, išao sam u neke čudne zemlje, putovao i motorom i brodom, imao razne avanture. Išao sam čak i na Himalaje. Peo sam se na 5.600 metara, ako se ne varam. Nije toliko strašno, deluje mnogo strašnije kad gledate preko televizije. Daleko od toga da pravi, ozbiljni vrhovi poput Mont Everesta i K 2 nisu opasni, ali na njih se penju pravi planinari. Odlazak u tu drugu civilizaciju, odnosno necivilizaciju gde nemate telefone, gde nemate ništa, gde ne možete da pušite zato što je visoko i nema kiseonika i gde spavate u vreći, vas nekako izmesti i vrati na svoje mesto. Pa kad posle mesec dana tako provedenog vremena dođete u grad i vidite ljude koji nisu normalni, koji trče s posla na posao, koji se bave nebitnim stvarima, koji su zavidljivi, mnogo brzi, ljuti, besni, isprovocirani i spremni na sve, poželite da se vratite u necivilizaciju. Osim Himalaja u živom sećanju mi je fenomenalni poslednji đir s motorom, kada sam krenuo sa Jadrana, pa otišao skroz do Portugalije.

* Koncert u Beču 1. juna označio je početak turneje?

- Morao sam jednom da kažem - sad počinjemo da sviramo! Poslednji put sam imao koncert u Beču pre pet godina i mogu da kažem da se oseća veliki napredak u emancipaciji kod naše publike. Pre pet ili šest godina bilo koji muzičar bi se teško usudio da drži koncert istog dana sa nekom folk zvezdom. A danas je folk zvezdama veoma teško da zakažu koncert sa pop izvođačima. Sledeća stanica na turneji je Niš, 14. juna na Tvrđavi. Biće to lep koncert, jer je ambijent Tvrđave vanserijski, a niška publika je predivna. U julu sviram u Prilepu i Ohridu. Mnogo je datuma u rezervaciji, ali pre toga ću uvežbati nove pesme sa bendom i snimiti dva spota. Za Beograd spremam spektakl, verovatno u oktobru. Takođe, planiram i koncerte u Hrvatskoj i Sloveniji, gde do sada nisam nastupao.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (6)

fafa

06.06.2013. 21:59

Dragi Vlado, priznati samom sebi neke stvari,i narocito ih prihvatiti,je oslobadjajuce,bolje od svih Himalaja i motora. Jeste istina je teska, ali je prihvatiti je pravo blazenstvo i mir. Jer unutrasnji mir je sve!

V for Violeta

07.06.2013. 00:33

Peo se na vrhove, al' ne one prave i ozbiljne....e Vlado, takva ti je i muzika - puno price, gostiju, produkcije, a u sredini jedno veliko nista, dosada i nista vise....

Alexxa

07.06.2013. 08:52

Bilo bi dobro da svako od nas s vremena na vreme pronađe neke samo svoje Himalaje i da život sagleda iz sasvim drugačije perspektive. Bili bismo mnogo mudriji pri određivanju prioriteta, a i zadovoljniji. Vlado jeste napravio dužu pauzu što se tiče albuma, ali to je očigledno bila produktivna pauza.

fafa

07.06.2013. 12:23

Dragi Vlado ,pokusajte stati pred ogledalo i barem samom sebi reci istinu. Istina je nekad teska ali je olaksavajuca i katarzicna. Biti u miru sa samim sobom je neprocenjivo. Ali prvo istina o SEBI SAMOM> verujte mi.