Dramatično svedočanstvo Titove udovice kog se UDBA nije dočepala

Dosad neviđene, čuvane u najvećoj tajnosti, one otkrivaju što je nekadašnja prva dama proživljavala od trenutka kad joj je rečeno da Tito umire do časa kad su je brutalno izbacili iz rezidencije te što se dogodilo s brojnim dragocjenostima predsjedničkoga para.

“Čula sam od jedne svoje ratne drugarice da je Tito napisao jednu oporuku i dao da se umnoži u osam primjeraka. Predao ju je drugu Kosti Nađu (generalu armije) kad je ovaj bio u Igalu zbog neke konferencije SUBNOR-a koja se tamo održavala. U tom dokumentu je Tito, pored ostalog, odredio da ja osobno vodim računa o svim stvarima koje poslije njega budu ostale jer ću ja to najbolje znati, umjeti i htjeti. Čula sam isto tako da je poslije toga došao Stane Dolanc (šef jugoslavenske tajne policije i član Predsjedništva SFRJ) kod Nađa i zaprijetio mu da slučajno ne izađe s tim dokumentom jer će se gadno provesti. Poznavajući Tita toliko godina, živeći s njim više od 35 godina, imajući u vidu naš brak i naše odnose sve do ovog strašnog i ponižavajućeg kraja, uvjerena sam da je Tito i ostavio takvu oporuku. Isto tako znajući Dolanca i njegovu ulogu u svim našim – i Titovim i mojim – mukama zadnjih godina, sklona sam da povjerujem da je i prijetio Nađu...”

Tako je u lipnju 1983. godine pisala Jovanka Broz povjerljivoj osobi čiji smo identitet, radi njezine sigurnosti, obećali zaštititi. Jovanka je molila za pomoć da se nakon trogodišnje agonije na dnevni red stavi pitanje njezine egzistencije i nasljedstva, a Globus je tu korespondenciju ekskluzivno dobio na uvid i tako rekonstuirao dio tog najdužeg i najzamršenijeg procesa u bivšoj Jugoslaviji koji svoj epilog još nije dobio.

Krnji popisi Ne samo da se problem nasljedstva Brozovih u 33 godine nije pomaknuo s mrtve točke nego je sasvim opravdana bojazan Titovih nasljednika da neće doživjeti satisfakciju jer je većina Titove vrijedne imovine – pokradena i nepovratno izgubljena.

Ili, kako to tvrdi, Titov unuk Joško Broz, sin Žarka Broza, nakon nebrojenih posjeta državnih komisija, u Užičkoj 15, nakon Titove smrti ostao je samo – krš i lom.

U posljednje 33 godine popisi Titove imovine misteriozno su nestajali, baš kao i stvari i predmeti s njega. Jovanka je uporno odbijala potpisati dokumente o Titovoj imovini i svojem nasljedstvu. Nije ih htjela potpisati zato što ih je smatrala krnjima. Ili zato što su je tjerali da se odrekne imovine. Odnosno, kako je zapisala, “nema stvari kojih treba biti u tim spiskovima. Oni meni uvijek zadrže 5-10 stvari. Obično, ne uvijek, to su stvari veće vrijednosti. Ili nitko ne zna gdje je to što ja tražim ili je opet neka njihova komisija zaključila da to uđe u muzejsku zbirku ili da su to kustosi rasporedili u prostorije dostupne publici”.

Oporuka s početka teksta nikad nije pronađena. Kao niti jedna druga. Tito je, formalno-pravno, umro bez oporuke. Kao predsjednik Jugoslavije u svojim je govorima znao reći kako će sve što ima ostaviti državi.

“Da je Tito kad su mu amputirali nogu rekao – sve moje ostaje državi, to bi vrijedilo. Ali, Partija nije imala nikakvih dokaza za to. To što je Tito pričao dok je bio u naponu snage, to se ne računa kao oporuka 15 godina poslije. I danas ima živih ljudi koji bi mogli posvjedočiti da je Tito govorio da su slike njegove, nije Tito bio nimalo naivan”, rezolutno Globusovim novinarima tumači Toma Fila, bivši odvjetnik Jovanke Broz, piše Globus.