Vrhunac drskosti i bezobrazluka

Postavljanje su organizovali Esad Džudžević i Muhidin Fijuljanin u ime Nacionalnog saveta Bošnjaka Srbije, koji finansira Vlada Srbije iz poreza građana čiji su roditelji stradali od ruke onog kome postavljaju ploču sa slikom.

Esad Džudžević i Muhidin Fijuljanin dobro znaju ko je Aćif-efendija. Oni znaju da je Aćif organizovao svečani doček njemačkih trupa na ulazu u Novi Pazar. Da je grupa od stotinak ljudi sa gočem i piskovima sa njemačkom zastavom i parolama „Hajl Hitler“ dočekala okupatorske trupe. Da je odmah po njihovom ulasku u grad razoružao žandare i gradske policajce srpske nacionalnosti, zatim sve službenike srpske nacionalnosti isterao iz službe, postavio na njihova mjesta Muslimane i naoružao ih. Docnije ih je zamijenio Albancima, a Srbe odredio da čuvaju bandere.

Aćif je zajedno sa Ahmedom Dacom uspostavio feude, poslao subaše da ubiraju četvrtinu od seljaka. Proglasio Novi Pazar delom Velike Albanije, koja se prostire sve do Jorgovan planine, a Pazarce Albancima. Zabranio nošenje fesa, tradicionalne bošnjačke kape, uveo albanski jezik i doveo albanske učitelje, naredio da se sve firme ispišu na albanskom jeziku. Zaposeo je najbolju jevrejsku kuću i radnju braće Bahar.

Aćif Hadžiahmetović je odmah po okupaciji, promijenio prezime u Bljuta, kako mu je poreklom bilo. On je oformio „ šuc policiju“ od preko 300 ljudi, na čelu koje je stavio Bika Dreševića, zatim je mobilisao preko 500 mladića u Skender-beg SS diviziju, čiji su komandosi likvidirali partizansku bolnicu u Prijepolju. Po njegovom nalogu, Biko Drešević je likvidirao u Tutini pet najuglednijih ljudi iz porodice Hamzagića i još dva Agovića. Sa agentima Huskom, Sabitom, Lorencom i drugima pohapsio napredne omladince od kojih su četvorica umrli pod batinama, a ostali poslani u logore: Mathauzen, Aušvic i druge odakle se mnogi nisu vratili.

Pokušaji pojedinaca i grupa da se Aćif predstavi kao spasilac Bošnjaka su najobičnija farsa. Kada je Pavle Đurišić likvidirao, po sopstvenom priznanju, oko dvanaest hiljada Bošnjaka, pri čemu nije štedeo ni djecu, ni starce ni žene, Aćif nije ni mrdnuo da ih spasava, jer oni nisu spadali u Veliku Albaniju, a kada su se vodile borbe na Kacuberu sa Njemcima mobilisao je 300 Pazaraca i poslao na front, one koji su odbili da idu pohapsio je.

Sandžački intelektualni krug, Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda, Urban In i Kulturni centar Damad, poslali su dokumentaciju sa podacima o zločinima Aćifa Bljute Višem sudu u Novom Pazaru, povodom zahteva BNVS za rehabilitaciju Aćifa Bljute.

I pored svega toga, predstavnici Nacionalnog saveta Bošnjaka organizuju postavljanje spomen-ploče ovom zlikovcu i to usred Novog Pazara, tu gdje je nastala prva srpska država. U gradu koji je počeo da stvara uslove za prevazilaženje animoziteta između Srba i Bošnjaka kao i pripadnika drugih nacionalnosti. Šta li misle ovi ljudi? Smatraju li da su se vratila vremena kao 1941. godine?

Da li Vlada Srbije treba u svojim redovima da ima ministra koji sve to inicira i koji pita: Šta fali Aćifu Hadžiahmetoviću? Fali li mu Hitler, Gestapo, Džafer Deva, Biko Drešević i druga bulumenta. Da li Vlada Srbije treba pa postavlja na rukovodeće mjesto u Ministarstvu prosvjete čovjeka koji postavlja ovakve ploče?

I pored odluke Vlade Srbije da se ukloni ploča, to još nije učinjeno. Dokle će se trpeti takva samovolja, drskost i krajnji bezobrazluk? Kako da se zaštite Bošnjaci od ovakve pošasti?