Ekonomski analitičar, univerzitetski profesor, dr. Vjekoslav Domljan smatra da bi BiH morala dobiti razvojni dokument koji bi se zvao „Inovativna i kreativna BiH“. Treba smanjiti javnu potrošnju, a prije svega uraditi analizu koja bi pokazala koje institucije rade, ili ne rade, za javno dobro. Treba nam e-vlada s kojom će se komunicirati bežično, a ne preko veze, istakao je, između ostalog, profesor Domljan u intervjuu za RSE.
RSE: Prema statističkim podacima relevantnih međunarodnih institucija za 2012. godinu, većina zemalja Jugoistočne Evrope, u kontekstu nivoa nezaposlenosti, pokretanja biznisa, konkurentnosti, visini bruto nacionalnog dohotka i ostalih pokazatelja kojim se mjeri napredak, nalazi se u teškoj ekonomskoj i finansijskoj situaciji. BiH, na žalost, ima, najlošije rezultate u gotovo svim od ovih oblasti. Da li je to iznenađujuće, ako se ima u vidu način na koji se bh. predstavnici vlasti odnose prema ekonomskim odnosno razvojnim pitanjima?
Domljan: Nije. To je očekivana posljedica nepostojanja ekonomskih politika. Nedostaju ekonomske politike utemeljene na činjenicama. Nema izračuna stopa rasta dohotka, zaposlenosti, produktivnosti niti popisa mjera kojima bi se to ostvarilo. Najbolji pokazatelj je izvoz. Ne može se izvoz na glavno izvozno tržište, tj. u EU, graditi na smanjenju troškova. Izvoz na to tržište se mora graditi na inovacijama i investicijama. Kad nema ni jednog ni drugog, nema izvoza. Pošto se uvoz ne obuzdava, dolazi do rastućih vanjskotrgovinskih deficita. Ne obuzdava se ni javna potrošnja, pa dolazi do državnih deficita.
RSE: Ima li BiH plan izlaska iz krize? Koji bi najznačajniji potezi trebali biti u takvom planu?
Domljan: Nema. U vrijeme globalne ekonomske krize 1929-33. lord Kejnz (Keynes), jedan od najvećih ekonomista u povijesti ekonomske nauke, je govorio da Britance svaki „paf“ iz Baldinove lule košta hiljade funti. Baldvin je bio tadašnji premijer. Ovi naši također pućkaju, a bh. brod već nasukan. Potrebno je skinuti s broda nešto tereta i nešto mornara. Potom je potrebno prebaciti dio tereta s jednog na drugi bok. Zatim treba mnogo ruku da porinu brod. Potom je potrebno naći gorivo da brod zaplovi. Onda brod mora stići i prestizati druge brodove. Ako se ovo prevede na ekonomski jezik, znači da je potrebno slijedeće:
1. Fiskalna konsolidacija i fiskalna devalvacija
2. Javno-privatno partnerstvo na lokalnoj razini
3. Masovno poduzetništvo
4. Parcijalna privatizacija razvojnih banaka i osiguranje kreditnih linija
5. Regionalno klasterizetništvo.
RSE: Možete li objasniti neke od ovih stavki?
Domljan: Fiskalna konsolidacija znači smanjivanje svih javnih rashoda osim onih na istraživanja i razvoj. Ta se moraju povećati. Fiskalna devalvacija znači smanjenje nameta na rad i njihovo prebacivanje na potrošnju, imovinu i dohodak. Javno-privatno partnerstvo na lokalnoj razini treba omogućiti da gradovi postanu jedan od motora razvoja. Treba razvijati fizičku, poslovnu i socijalnu infrastrukturu u urbanim i ruralnim dijelovima zemlje. Masovno poduzetništvo znači omogućavanje osnivanja firme klikom miša i u slučaju mladih ljudi za 1KM. Treba nam e-vlada, s kojom će se komunicirati bežično, a ne preko veze. Da se firma može registrirati on-line, da se porez može platiti on-line, da se sudski proces može voditi on-line, da državni činovnici budu sluge poduzetnika, a ne da poduzetnik bude njihova meta. Parcijalna privatizacija razvojnih banaka znači osiguranje svježeg kapitala putem prodaje dionica banke renomiranim ino razvojnim bankama i osiguranje kreditnih linija po tom osnovu. Razvojne banke se ne bi bavile trgovačkim bankarstvom nego bi postajale banke znanja i bavile se razvojnim financijama.
RSE: Pomenuli ste „klasterizaciju“. Kako bi to izgledalo na primjeru BiH?
Domljan: To podrazumijeva razvoj klastera na razini regija odnosno u mjestima koja imaju univerzitet. Radi se, prije svega, o reindustrijalizaciji BiH, o proizvodnji softvera i o proizvodnji hrane. Potrebno je povezati vodeće izvozne firme, koje bi služile kao lideri razvoja, s univerzitetima i politikom. Tu bi važnu ulogu trebala odigrati Vanjskotrgovinska komora BiH. Ovi elementi koje sam naznačio bi se detaljnije razradili u razvojnom dokumentu koji bi se nazvao inovativna i kreativna BiH. Prvi i najvažniji korak je imati ljude s vizijama na rukovodećim mjestima. Dok toga ne bude, bit će stanje: nit se radi, nit se gradi.
BiH postaje balkanska periferija
RSE: Od zemalja regije, Kosovo ima najveću stopu nezaposlenosti od 45 posto. Slijedi Makedonija sa 33 posto, te Bosna i Hercegovina sa 30 posto. Kako povećati zaposlenost?
Ilustracija
Domljan: Preko 80 nezaposlenih u BiH su nezaposleni preko godinu dana. To se smatra dugoročno nezaposlenim osobama. Njeno iskorijenjivanje traži duboke strukturne reforme. Potrebno je stvarati radna mjesta u uslužnom sektoru i djelimično u industrijskom sektoru. Istodobno je potrebno reformirati srednje škole koje proizvode mahom nezaposliv kadar. Pri regionalnim, liderskim klasterima ili polove razvoja ili centre izvrsnosti ili klastere znanja Tako ih nazivaju u Finskoj, Danskoj, Japanu, Francuskoj. Regionalni klasteri bi predstavljali polove razvoja. To bi bilo polovi razvoja koji bi povukli BiH ka mediteranskim i EU tržištima. U njima i firmama koje bi se grozdale oko njih, stvarala bi se održiva radna mjesta. Kad bi vlast mislila ozbiljno o nezaposlenima, donijela bi zakon o punoj zaposlenosti. Tako je radila Velika Britanija 1944.
RSE: Jedan od najozbiljnijih “balasta” za BiH je visok nivo javne potrošnje – kako se ona može smanjiti?
Domljan: Treba uvesti mjerenje efektivnosti i efikasnosti javnih institucija. Prvo treba ustanoviti koje institucija rade ili ne rade za javno dobro. Primjerice, ako kanton preko 80 posto budžeta koristi za plaće uposlenika, jasno je da kanton ne služi građanima nego služi zato da bi njegovi uposlenici primali plaću. Tako je i brojnim općinama, javnim agencijama i javnim kompanijama. Koliko je velika neefikasnost, pokazuje nevladina organizacija „Centri civilnih inicijativa“ (CCI), kao i obavljenerevizije. CCI pokazuje da su outputi (broj sjednica, broj zastupničkih pitanja, broj donesenih zakona i sl) vrlo maleni u odnosu na zemlje regije. Javna revizija pokazuje da je troškovna efikasnost vrlo niska. Voza se, telefonira se, putuje se vani, dakle ima inputa, no nema outputa.
RSE: Koje su ključne riječi za bh. ekonomsku situaciju, kako bi se ona poboljšala?
Domljan: Ideje, istraživanje i razvoj, znanje, inovacije, tehnologija, izvoz, zaposlenost, dohodak, standard. Učenje na razini pojedinaca je slabo (jer su nam predškolske institucije nepostojeće, osnovne loše, srednje katastrofalne, visoke bijedne), na razini firme i na razini društva (tzv. socijalno učenje) skoro nepostojeće. Za razliku od socijalizma kod kojega je postojao zarobljeni um, kako je to lijepo kazao Česlav Miloš, u BiH postoji zamahnitali um. Kompjutorskim jezikom kazano, nekadašnji socijalistički, crveni čip je mutirao u tri manja čipa: zeleni, crveno-bijeli i crveno-plavo bijeli. Ključna proizvodnja jednoga društva, proizvodnja ideja ne postoji. Bolje kazano, ne proizvode se dobre nego loše ideje. Pregledajte programe glavnih distributera tj. medija, pa ćete vidjeti koje ideje ostaju zabilježene.
RSE: Kako se riješiti tih čipova?
Domljan: Za taj put od etnopolisa do entropolisa treba resetovati cijeli sistem. Potiskivanje etničkog društva i razvoj poduzetničkog društva se može vršiti odozgo i odozdo. Za „odozgo“ su potrebni prosvijećeni lideri. Za „odozdo“ trebaju pobunjeni građani. Na vidiku ni jednog ni drugog. Za to se BiH pretvaraju u periferijine periferije periferiju. Europa postaje globalna periferija, Balkan postaje europska periferija, a BiH balkanska periferija. Rimski car Vespazijan je uveo 72. g. n.e. poseban porez na Židove – „fiscus judaicus“, što je porez na poduzetnike. Kasnije je 326.godine car Julije je te propise bacio u vatru. Tako bi i naši političari trebali spaliti sve propise protiv poduzetnika. Ali, ovi naši „Vespazijani“ ne idu u pravcu Julijana, oni idu u pracu Nerona – ruše a ne grade i ne dograđuju.
