Dimitrije Pecić rođen je 1961. godine. Završio je Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu, slikarski odsek, 1986. godine, a zvanje magistra stekao je 1989. godine. Trenutno je na doktorskim studijama na istom fakultetu. Radi na FLU u Beogradu u zvanju vanrednog profesora. Izlagao je na dvadeset samostalnih i većem broju grupnih izložbi u Srbiji i inostranstvu. Dobitnik je nagrada Veliki pečat Galerije Grafički kolektiv, 2005, Zlatne igle na prolećnoj izložbi ULUS-a 2005, i nagrade Bijenala grafike u Paviljonu Cvijeta Zuzorić 2009.
"...Na drvorezima Dunava Pecić je, naizgled lako, postigao osnovno kompoziciono rešenje, koje je sa neznatnim promenama zadržao do najnovijih radova. Radi se o mirnoj i staticnoj kompoziciji sačuvane realističke koncepcije i pojednostavljene vizuelne sadržine, svedene na nekoliko jasno definisanih celina - voda, obala i nebo. Očišćene od deskripcije i veoma uprošćene, ove su celine - forme horizontalno rasporedjene u brizljivo odmerenom odnosu, sa namerom da se posmatraču pruži istinit i celovit doživljaj atmosfere i prostora. Predstavom dominira sivoplavi masiv vode, gusto kondenzovanih ravnomernog ritma, mestimično obrazovanih u oštar špic, što u ove, u osnovi mirne kompozicije, unosi skrivenu, ali veoma postojanu dinamiku i snagu. U definisanju prostora značajno mesto, potom, imaju masivno modelovana forma obalskog rastinja i tanka svetla linija peska, kojim je ne samo naglašena udaljenost druge obale, već je ceo ovaj prizor vizuelno učvršćen bez mogućnosti da se u latentnoj gibljivosti vodenog masiva raspline. Masiv drveća, osim toga, poseduje i odredjenu notu poetske dramatičnosti. Kao sto je u antičkim tragedijama horskim recitativima bilo povereno da nakon svakog čina istaknu suštinu radnje, tako i drveće na ovim Pecićevim radovima odjekuje oblikom i tonom kao duboko zvono, stvarajući ono duševno raspoloženje koje je potrebno da bi se podvukao osnovni smisao teme. Svedenoj interpretaciji pejzaža u velikoj meri doprinosi i odmerena upotreba svetlosti i boje sa dominantno izraženim tonskim vrednostima sive i svetloplave, prigušenog inteziteta. Medjutim, i pored ovako strogog i reklo bi se, asketskog pristupa i postupka, ovi pejzaži plene vedrinom, kristalnom lepotom i ubedljivošću..."
deo teksta iz kataloga izložbe u Galeriji ULUS, oktobar 2010. Julka Marinković
autor programa: Nataša Brkić
objavljeno15.05.2012.