BiH i 16 godina nakon okončanja rata ima oko 100.000 izbjeglih, od kojih je 8.000 još uvijek u kolektivnim centrima. Traga se za oko 10.000 nestalih, a djeca još uvijek idu u škole u kojima ih u razrede dijele prema naciji.
Iako je država prihvatila Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima bh. vlasti već godinama ne poštuju odluku Suda u Strazburu kojom je presuđeno u slučaju Sejdić - Finci da mora promijeniti Izborni zakon i omogućiti svim svojim građanima da se kandiduju za izbore za Predsjedništvo BiH i za izbore za Dom naroda na državnom nivou.
Dostojanstvo i ljudska prava su prava zagarantovana rođenjem, ali sadašnji sistem u BiH diskriminše manjine, koje rođenjem ne stiču pravo da budu zastupljene, upozorio je povodom međunarodnog dana ljudskih prava i američki ambasador u BiH Patrick Moon.
Vjerskoj, nacionalnoj i polnoj diskriminaciji svakodnevno su izloženi izbjeglice, žrtve rata, djeca, stara lica i invalidi. Naročito osjetljiva kategorija su žtrve rata, smatra Tomas Osario, iz UN-ovog razvojnog programa.
„Danas u BiH osobe sa istim potrebama nemaju isti tretman, nejednak tretman je žrtvama, jednaka je diskirminacija. Diskriminacija je teško kršenje ljudskih prava. A bez ljudskih prava nema garancije mira. Tražite istinu, tražite svoju budućnost. Žrtve su na prvom mjestu - traži se izjednačenje“, kaže Osario.
Provedene ankete pokazuju da i sami građani smatraju da je problem diskriminacije
u BiH posljednjih godina izraženiji, naročito one na osnovu vjerskih uvjerenja i porijekla, kaže Slobodanka Dekić iz Medija centra u Sarajevu, koji učestvuje u programu antidiskriminacije.
„Građani smatraju da je diskriminacija u BiH izražena u odnosu na pripadnost nacionalnoj manjini - vjerska pripadnost, etnička pripadnost, generalno pripadnost manjinama i seksualna orijentacija. Istovremeno, jako mali broj njih je prijavio uopšte slučaj diskriminacije ukoliko su bili izloženi takvih situaciji, tek negdje njih 27 posto, i gotovo polovina prijava od tih prijavljenih slučajeva nisu dale nikakve rezultate, dakle nije bilo nikakvog efekta“, smatra Dekić.
Sraman tretman
Koliko bh. vlasti postuju ljudska prava svojih građana, onih koji su ih birali, govori i podatak da je Vlada Federacije odlučila štedjeti, i to na račun najugroženijih, pa je naknade za ličnu invalidninu i dodatak za njegu i pomoć smanjila za deset posto.
Iz Helsinškog komiteta BiH upozoravaju da je to u direktnoj suprotnosti sa Zakonom o osnovama socijalne zaštite i civilnih žrtava rata i zaštite porodica s djecom.
Ova odluka direktno je uticala na živote oko 50.000 invalida, jer je ovo bio jedini izvor njihovih prihoda.
Istraživanja dalje pokazuju da 10 posto djece povratnika i raseljenih ne može koristiti pravo na obrazovanje, a više od 35 posto raseljenih i povratnika nema zdravstveno osiguranje.
Istovremeno, ne treba zaboraviti da se u zemlji još uvijek traga za oko 10.000 nestalih, te da ovaj proces posljednjih godina ide sve teže, upozorava Adam Boys iz Međunarodne komisije za traženje nestalih.
„Broj identificiranih nestalih osoba je manji, a razlog tome je sistematični napor koji se čini da se sakriju posmrtni ostaci nestalih osoba, tako da se u nekim slučajevima dešava da se posmrtni ostaci jedne nestale osobe nalaze na pet različitih lokacija. Činjenica stoji da Parlament još uvijek nije stavio u proceduru elemente ili usvojio elemente zakona o nestalim osobama koji daju bazične socijalne beneficije maloj grupi porodica koje nemaju nikakvih drugih beneficija. Ovo je sraman tretman ljudi koji su već izgubili toliko mnogo, i to je otvoreno diskriminatoran tretman takvih familija ili porodica koje su odabrale da se vrate“, kaže Boys.
Iako je država prihvatila Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima bh. vlasti već godinama ne poštuju odluku Suda u Strazburu kojom je presuđeno u slučaju Sejdić - Finci da mora promijeniti Izborni zakon i omogućiti svim svojim građanima da se kandiduju za izbore za Predsjedništvo BiH i za izbore za Dom naroda na državnom nivou.
Dostojanstvo i ljudska prava su prava zagarantovana rođenjem, ali sadašnji sistem u BiH diskriminše manjine, koje rođenjem ne stiču pravo da budu zastupljene, upozorio je povodom međunarodnog dana ljudskih prava i američki ambasador u BiH Patrick Moon.
Vjerskoj, nacionalnoj i polnoj diskriminaciji svakodnevno su izloženi izbjeglice, žrtve rata, djeca, stara lica i invalidi. Naročito osjetljiva kategorija su žtrve rata, smatra Tomas Osario, iz UN-ovog razvojnog programa.
Dejkić: Građani smatraju da je diskriminacija u BiH izražena u odnosu na pripadnost nacionalnoj manjini - vjerska pripadnost, etnička pripadnost, generalno pripadnost manjinama i seksualna orijentacija.
„Danas u BiH osobe sa istim potrebama nemaju isti tretman, nejednak tretman je žrtvama, jednaka je diskirminacija. Diskriminacija je teško kršenje ljudskih prava. A bez ljudskih prava nema garancije mira. Tražite istinu, tražite svoju budućnost. Žrtve su na prvom mjestu - traži se izjednačenje“, kaže Osario.
Provedene ankete pokazuju da i sami građani smatraju da je problem diskriminacije
u BiH posljednjih godina izraženiji, naročito one na osnovu vjerskih uvjerenja i porijekla, kaže Slobodanka Dekić iz Medija centra u Sarajevu, koji učestvuje u programu antidiskriminacije.
„Građani smatraju da je diskriminacija u BiH izražena u odnosu na pripadnost nacionalnoj manjini - vjerska pripadnost, etnička pripadnost, generalno pripadnost manjinama i seksualna orijentacija. Istovremeno, jako mali broj njih je prijavio uopšte slučaj diskriminacije ukoliko su bili izloženi takvih situaciji, tek negdje njih 27 posto, i gotovo polovina prijava od tih prijavljenih slučajeva nisu dale nikakve rezultate, dakle nije bilo nikakvog efekta“, smatra Dekić.
Sraman tretman
Koliko bh. vlasti postuju ljudska prava svojih građana, onih koji su ih birali, govori i podatak da je Vlada Federacije odlučila štedjeti, i to na račun najugroženijih, pa je naknade za ličnu invalidninu i dodatak za njegu i pomoć smanjila za deset posto.
Iz Helsinškog komiteta BiH upozoravaju da je to u direktnoj suprotnosti sa Zakonom o osnovama socijalne zaštite i civilnih žrtava rata i zaštite porodica s djecom.
Ova odluka direktno je uticala na živote oko 50.000 invalida, jer je ovo bio jedini izvor njihovih prihoda.
Istraživanja dalje pokazuju da 10 posto djece povratnika i raseljenih ne može koristiti pravo na obrazovanje, a više od 35 posto raseljenih i povratnika nema zdravstveno osiguranje.
Istovremeno, ne treba zaboraviti da se u zemlji još uvijek traga za oko 10.000 nestalih, te da ovaj proces posljednjih godina ide sve teže, upozorava Adam Boys iz Međunarodne komisije za traženje nestalih.
„Broj identificiranih nestalih osoba je manji, a razlog tome je sistematični napor koji se čini da se sakriju posmrtni ostaci nestalih osoba, tako da se u nekim slučajevima dešava da se posmrtni ostaci jedne nestale osobe nalaze na pet različitih lokacija. Činjenica stoji da Parlament još uvijek nije stavio u proceduru elemente ili usvojio elemente zakona o nestalim osobama koji daju bazične socijalne beneficije maloj grupi porodica koje nemaju nikakvih drugih beneficija. Ovo je sraman tretman ljudi koji su već izgubili toliko mnogo, i to je otvoreno diskriminatoran tretman takvih familija ili porodica koje su odabrale da se vrate“, kaže Boys.
