“Žice” predvidele stanje na Kosovu

I. RADULOVIĆ

02. 08. 2011. u 20:55

Premijera komada ”Žica” Milene Marković u žicama severa Kosova. Dirnuta sam koliko je tekst nenadano bio deo ove naše stvarnosti

NIJE bilo pozorišnog komada koji se, sasvim slučajno, toliko podudario sa stvarnošću severnog Kosmeta. “Žica”, Milene Marković, u režiji Gorana Šušljika i izvedbi Prištinskog narodnog pozorišta, prisilno izmeštenog u severnu Kosovsku Mitrovicu, do te mere je bio saglasan sa stvarnošću, da je potresao publike u teatru na otvorenom, ispod nove mitrovačke crkve.

U predstavi se igrao suštinski život, satkan od bola i ljubavi. Na baridakama “njegova srž”: opstanak ovdašnjih porodica, njihovih domova i grobova. Jezika i tradicije.

Sjajna glumačka ekipa spojila je umetnost i stvarnost: šta znači propadanje jedne kuće? Kako nestaje život u kome nema sloge? I kako se za opstanak treba boriti, i izboriti.

- Zadovoljan sam time kako je publika reagovala na premijeru ove predstave - kazao je za “Novosti” Nenad Todorović, direktor pozorišta. - Glumci su bili izvanredni, poruka je odjeknula, a gledao sam i Milenu, koja je predstavu pratila iz publike. Sve joj je, još dok je dolazila ovde, bilo jasno u kakvim okolnostima živi ovaj narod, čijom se sudbinom podudario njen tekst.

POZORIŠTE, NASUŠNA POTREBA U publici je bilo i onih koji nisu sasvim razumeli poruku predstave, mada je većini to jasno “šta je pisac hteo da kaže”. Ali su svi bili saglasni da je mitrovičkoj publici pozorište nasušna potreba. Bez obzira u kakvim okolnostima narod severa Kosova živeo.

Borba za život, dom i očuvanje porodice u predstavi koja, u sadašnjem kosmetskom nevremenu, nije ravnopravna.

- Baš kao što je neravnopravna borba ovde sa našim okruženjem - kaže za “Novosti” reditelj Šušljika.

- Ali nam je svima lakše ako naglas pričamo, kao što je Milena Marković to iz sebe istisnula u tekstu i ispričala šta nas tišti i šta nas boli, u običnom životu. Lakše nam je, posebno, ako zajedno iz nevolje i neravnopravne tražimo izlaz. Važno je: kada se oko nas i stvarne žice uklone, da se mi i dalje borimo. Ova drama je potvrdila da je srž našega bola, ujedno i snaga koja nas tera da život osmislimo. I najvažnije, da se za njega borimo. U toj borbi, jezik pozorišta ima svoje mesto. I svoju snagu. Ta snaga je da naš jezik, istina i život, traju.

Milena Marković tokom i posle predstave, bila je vidno uzbuđena.

Dirnuta sam koliko je moj tekst, sasvim nenadano, bio deo ove naše stvarnosti - kazala je. - Predstava jeste teška, ali su reditelj, ali i mlada glumačka ekipa uspešno uradili svoj posao. Svi, kao i publika, bili su na visini zadatka.

SVUDA UZ NAROD

REPRIZA “Žice” najavljena je za septembar. Do tada će Prištinsko pozorište, u egzilu, gostovati u svim enklavama južno od Ibra.

- Svuda gde ima našeg naroda - kazao je direktor pozorišta Nenad Todorović.

On je, pre premijere, činio sve da “Žica”, bar jedan njen čin, bude odigran, između barikade u Rudaru i Kforovih oklopnjaka na stotinak metara odatle.

Rešili smo da, iz bezbedonosnih razloga, premijera ipak bude u Mitrovici.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije