Na suđenju bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću iskaz je dao Dragan Kezunović, bivši načelnik Uprave za vezu pri Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Srpske.
Kezunović koji je već svjedočio kao svjedok tužiteljstva na haškom suđenju bivšem ministru unutarnjih poslova RS-a Mići Stanišiću, i ovaj put je potvrdio kako je sistem veza za vrijeme rata, između 1992.i 1995. godine bio razvijen i redovan.
Prema tužiteljstvu to pokazuje kako je vrh vlasti bosanskih Srba bio dobro obavješten o zločinima koji su se događali u općinama gdje se preuzimala vlast.
Unatoč početnim problemima sve su veze za vrijeme rata funkcionirale, potvrdio je tužiteljstvu svjedok Kezunoviću koji je bio zadužen za razvijanje mreže veza nakon što se stvorio MUP Republike Srpske, odnosno izdvojio iz MUP-a Bosne i Hercegovine.
Tijekom glavnog iskaza svjedok je opisao kako su svim stanicama javne bezbjednosti osigurani telefoni, teleprinteri, telefaksi te kratkovalne radio stanice kao bi veze bile što bolje. Uz to prema izjavi Kezunovića koristili su se i kuriri.
„Mi smo generalno nastojali da uspostavimo mogućnost prijenosa svih veza. Znači i govornih i pisanih. Naravno da na svim mjestima nije bila ista mogućnost. U Prijedoru i Banja Luci – tu je sistem veza funkcionirao kao i prije izbijanja sukoba. Moglo je biti nekih manjih tehničkih problema. Kao što je nestanak struje ili kvar na nekom uređaju, ali to bi se brzo otklanjalo“, opisao je Kezunović.
Dobar sistem veza prema haškom tužiteljstvu pokazuje kako je optuženi Karadžić na vrhu vlasti morao biti obavješten o zločinima koji su počinjeni u bosanskohercegovačkim općinama, ali nije učinio ništa kako bi se oni zaustavili – što je doprinijelo klimi terora i protjerivanja.
Izdavao se i bilten
Kako bi pokazao da se unutar MUP-a Republike Srpske izvještavalo za vrijeme rata i o sitnijim kaznenim djelima, čak i o džeparenju, tužitelj Fergal Gaynor je prikazao svjedoku Kezunoviću niz dnevnih izvještaja Centara službi bezbjednosti, poput onih u Bjeljini, Prijedoru, Banja Luci te Srpskom Sarajevu.
Izvještaji su iz centara, prema potvrdi svjedoka, slani u ministarstvo te na još nekoliko adresa državnih i općinskih službi. Uz to izdavao se i bilten.
„Bilten je jedan informativni pregled sigurnosno-interesantnih događaja koji su se događali na terenu. Pa su te izvještaje starješine stanica na terenu, npr.iz stanica javne bezbjednosti, okupili u jedan izvještaj i poslali svom nadređenom koji je to proslijedio ministarstvu“, potvrdio je svjedok.
Nakon tužiteljstva Kezunovića je unakrsno ispitivao optuženi Karadžić, koji inače tvrdi da kao predsjednik RS-a nije mogao biti upoznat s operativom, odnosno svim događanjima na terenu. Na početku unakrsnog ispitivanja svjedok mu je potvrdio kako je prije izbijanja sukoba bošnjačka nacionalna stranka SDA, postavljala podobne, a nestručne kadrove u republički MUP Bosne i Hercegovine u kojem su zaposjeli tehničke uređaje za veze i prisluškivanje.
Tijekom ispitivanja Karadžić je želio prikazati i kako se zbog neredovitog napajanja električnom strujom sistem veza nije mogao održavati konstantno te da je u početno vrijeme sukoba „komunikacija propala“.
„Novoformirane srpske općine patile su od nedostatka stručnih ljudi, problem je bio nestašica električne energije, goriva i dijelova za agregate....“, bile su neke od tvrdnji svjedoka u njegovoj izjavi, a koje je Karadžić pročitao kao činjenice koje idu njemu u prilog njegovoj tvrdnji o lošim komunikacijskim vezama.
Nakon Kezunovića o funkcioniranju veza za vrijeme rata iskaz će dati i Ranko Vuković, bivši šef komunikacijskog centra RS na Palama.
Kezunović koji je već svjedočio kao svjedok tužiteljstva na haškom suđenju bivšem ministru unutarnjih poslova RS-a Mići Stanišiću, i ovaj put je potvrdio kako je sistem veza za vrijeme rata, između 1992.i 1995. godine bio razvijen i redovan.
Prema tužiteljstvu to pokazuje kako je vrh vlasti bosanskih Srba bio dobro obavješten o zločinima koji su se događali u općinama gdje se preuzimala vlast.
Unatoč početnim problemima sve su veze za vrijeme rata funkcionirale, potvrdio je tužiteljstvu svjedok Kezunoviću koji je bio zadužen za razvijanje mreže veza nakon što se stvorio MUP Republike Srpske, odnosno izdvojio iz MUP-a Bosne i Hercegovine.
Tijekom glavnog iskaza svjedok je opisao kako su svim stanicama javne bezbjednosti osigurani telefoni, teleprinteri, telefaksi te kratkovalne radio stanice kao bi veze bile što bolje. Uz to prema izjavi Kezunovića koristili su se i kuriri.
„Mi smo generalno nastojali da uspostavimo mogućnost prijenosa svih veza. Znači i govornih i pisanih. Naravno da na svim mjestima nije bila ista mogućnost. U Prijedoru i Banja Luci – tu je sistem veza funkcionirao kao i prije izbijanja sukoba. Moglo je biti nekih manjih tehničkih problema. Kao što je nestanak struje ili kvar na nekom uređaju, ali to bi se brzo otklanjalo“, opisao je Kezunović.
Dobar sistem veza prema haškom tužiteljstvu pokazuje kako je optuženi Karadžić na vrhu vlasti morao biti obavješten o zločinima koji su počinjeni u bosanskohercegovačkim općinama, ali nije učinio ništa kako bi se oni zaustavili – što je doprinijelo klimi terora i protjerivanja.
Izdavao se i bilten
Kako bi pokazao da se unutar MUP-a Republike Srpske izvještavalo za vrijeme rata i o sitnijim kaznenim djelima, čak i o džeparenju, tužitelj Fergal Gaynor je prikazao svjedoku Kezunoviću niz dnevnih izvještaja Centara službi bezbjednosti, poput onih u Bjeljini, Prijedoru, Banja Luci te Srpskom Sarajevu.
Izvještaji su iz centara, prema potvrdi svjedoka, slani u ministarstvo te na još nekoliko adresa državnih i općinskih službi. Uz to izdavao se i bilten.
„Bilten je jedan informativni pregled sigurnosno-interesantnih događaja koji su se događali na terenu. Pa su te izvještaje starješine stanica na terenu, npr.iz stanica javne bezbjednosti, okupili u jedan izvještaj i poslali svom nadređenom koji je to proslijedio ministarstvu“, potvrdio je svjedok.
Nakon tužiteljstva Kezunovića je unakrsno ispitivao optuženi Karadžić, koji inače tvrdi da kao predsjednik RS-a nije mogao biti upoznat s operativom, odnosno svim događanjima na terenu. Na početku unakrsnog ispitivanja svjedok mu je potvrdio kako je prije izbijanja sukoba bošnjačka nacionalna stranka SDA, postavljala podobne, a nestručne kadrove u republički MUP Bosne i Hercegovine u kojem su zaposjeli tehničke uređaje za veze i prisluškivanje.
Tijekom ispitivanja Karadžić je želio prikazati i kako se zbog neredovitog napajanja električnom strujom sistem veza nije mogao održavati konstantno te da je u početno vrijeme sukoba „komunikacija propala“.
„Novoformirane srpske općine patile su od nedostatka stručnih ljudi, problem je bio nestašica električne energije, goriva i dijelova za agregate....“, bile su neke od tvrdnji svjedoka u njegovoj izjavi, a koje je Karadžić pročitao kao činjenice koje idu njemu u prilog njegovoj tvrdnji o lošim komunikacijskim vezama.
Nakon Kezunovića o funkcioniranju veza za vrijeme rata iskaz će dati i Ranko Vuković, bivši šef komunikacijskog centra RS na Palama.
