U prestonici ima više od 160.000 mernih mesta na kojima se nalaze vodomeri a o njima svakodnevno brinu ekipe Pogona vodomera, Javno komunalnog sektera „Beogradski vodovod i kanalizacija“. Prema rečima Ivane Šotić, šefa pogona vodomera, postoji zakonski okvir prema kome se vodomeri redovno zamenjuju na svakih pet godina, a kada se skinu sa mreže nose se u Laboratoriju za kontrolisanje vodomera, gde se prvo fotografišu.


– Fotografisanje vodomera je neophodno, prvenstveno zbog našh korisnika. Bilo je različitih slučajeva, gde korisnici nisu verovali našim ekipama i onome što su napisali u nalogu i tvrdili da vodomer nije njihov, odnosno da nisu potrošili toliko vode koliko piše. Ali, kad vide fotografiju nema više dileme jer se na njoj vidi prečnik, broj, stanje i žig. Ti podaci se odmah unose u bazu podataka, kako bi mogli da se daju na uvid svakom ko podnese reklamaciju – objašnjava za naš list Šotićeva. Ona dodaje da se vodomeri zatim rastavljaju, delovi se odvajaju i oni koji više nisu za korišćenje recikliraju se, a kompletan mehanizam zamenjuje novim. Konačan sud o ispravnosti vodomera daje kontrolor iz Direkcije za mere i dragocene metale, koji stavlja žig kao dokaz ispravnosti. Tako da su kako ističe Šotićeva, svi vodomeri koji su u upotrebi na terenu potpuno ispravni.

– Sezona menjanja vodomera je od proleća do jeseni. Dnevno nam stiže oko 40 neispravnih vodomera, za koje smo dobili nalog o hitnom rešavanju. Jedan od osnova je da je referent prodaje utvrdi neispravnot na osnovu predhodnih računa potrošača, ili da korisnik sam podnese zahtev referentu prodaje da se ispita ispravnost vodomera u Direkciji za mere i dragocene metale – ističe Dejan Hinić, rukovodilac Sektora merenja i kontrole. On dodaje da kad stranke podnesu zahtev ekipe Vodovoda skidaju postojeći i menjaju ga novim. Skinuti vodomer se predaje ovlašćenom licu iz Direkcije i ide na vanredni pregled.

Jedan od osnovnih problema sa kojima se ekipe suočavaju su nepristupačna i neadekvatna mesta na kojima su vodomeri. Hinić navodi da se dešavalo da radnici nailaze na bačene uginule životnje, ili da je merno mesto zatrpano šutom, ili pak puno vode što znatno otežava njihov posao. Takođe se dešava, posebno u višespratnicama da niko ne zna gde je merno mesto ili kod koga je ključ, pa radnici gube vreme pokušavajući da dođu do ključa. Prema njegovim rečima svi potrošači su u obavezi da održavaju merno mesto, ali da građani vrlo često zaborave svoje obaveze, a da i te kako znaju da negoduju kada im stigne veliki račun.

Sami zamenjuju

– Dešava se da građani pokušavaju da sami zamene vodomer, što ne bi smeli da rade. Svaki vodomer u sistemu registrovan je u našoj bazi podataka, tačno se zna gde se nalazi i ko mu je vlasnik, pa kad neko sam skine vodomer, mi ne znamo koje je stanje bilo na njemu i ne možemo da fakturišemo potrošnju. Najčešći razlog za ovo je ogromna potrošnja vode, koju potrošači pokušavaju da prikriju stavljajući nov vodomer – objašnjava Dejan Hinić i dodaje da se vanrednim pregledom u direkciji ispostavi da je vrlo mali broj reklamiranih vodomera zaista bio neispravan.

Daljinsko očitavanje vodomera

Na nekoliko mesta u Beogradu postoje pilot zone, poput dela Bloka 45 na Novom Beogradu gde je postavljeno 109 vodomera sa daljinskim očitavanjem, u Resavskoj i Tršćanskoj ulici. Ti vodomeri prema rečima Hinića nisu masovnije ugrađivani.

– Da bi se prešlo u široku primenu neophodno je dosta novca. To jeste budućnost i moglo bi se primenjivati kada bi se gradila nova planska naselja. Razlika u odnosu na klasični vodomer je u delom u mehanizmu i u načinu skupljanja podataka. Jeste da nije potrebno ići od kuće do kuće i skupljati podatke, ali svaki deo grada bi imao svoju centalu do koje bi se moralo otići kao bi se pokupili – kaže Hinić. Ovaj sistem nije usvojen ni u mnogo bogatijim zemljama, ističe on i kako kaže da bi se daljinski očitavalo moramo da imamo besprekorno uređen vodovodni sistem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari