Prvostupanjska presuda generalima Anti Gotovni i Mladenu Markaču za ratne zločine u “Oluji” i poslije nje izvukla je od zaborava i jednu humanu priču o hrvatskom časniku koji je spasio od “postolujnih” lešinara i pljačkaša četranaestero starijih Srba nedaleko Kistanja.
Na sljedećoj sjednici Općinskog vijeća Kistanja, mjesta u šibenskoj Zagori, vijećnik Demokratske partije Srba Božo Šuša predložit će umirovljenog brigadira Hrvatske vojske Tihomira Budanka za počasnog građanina Kistanja, zbog toga što je spasio živote 14 starijih ljudi srpske nacionalnosti koji nisu pobjegli pred “Olujom”, već su ostali u svojim domovima u zaseoku Čučevo pored Kistanja.
“Nakon ‘Oluje’ u samim Kistanjama ubijeno je desetak civila, jedan u Čučevu, njih 16 u Varivodama i Gošiću, još nekoliko po drugim selima, a same Kistanje su temeljito spaljene i porušene. To nitko ne može osporiti, a počinitelje treba pronaći. Ali bilo je i onih koji su vojnički profesionalno izvršavali svoju dužnost i takve treba istaknuti Tihomir Budanko je kao oficir Hrvatske vojske čuvao i sačuvao 14 starih ljudi koji su ostali u svojim kućama,” kazao je Šuša novinarima.
“On zaista zaslužuje jednu veliku pažnju i po mome to je jedan herojski čin.”
Tihomir Budanko danas je umirovljenik koji živi s obitelji u rodnom Čitluku nedaleko Oklaja, petnaestak kilometara zračne linije od Kistanja. Iako je imao diplomu inženjera elektrotehnike, 1990. se prijavio u hrvatsku policiju i u sljedećim godinama sudjelovao u većini bitaka na južnom i dalmatinskom bojištu.
Civilne strukture nisu pratile vojno napredovanje
“Oluja” ga je zatekla na dužnosti zapovjednika 15. domobranske pukovnije na školovanju u Zapovjedno-stoženoj školi u Zagrebu, i on odlazi nazad u postrojbu da bude od pomoći svom zamjeniku.
“Pukovnija je napredovala smjerom Skradin - Kistanje – granica sa BiH, kada je stigla dojava,” kaže Budanko za RSE.
“Mi smo dobili dojavu da se čula pucnjava i da je civilno vozilo bilo u nekom zaseoku di naša vojska nije bila. I mi smo normalno uputili prvo izvidnicu, a poslije smo došli i mi u to misto i vidli smo da je tu jedna veća grupa civila koji su nezaštićeni. Jadni ljudi su bili normalno i prepa’nuti svim zbivanjima, jer rat nije normalna situacija. Kada smo mi poduzeli organizaciju, znači da se istoga trenutka zaduži odgovorni časnik, da se poduzmu sve mjere zašite života i sigurnosti njih i njihove imovine, onda su ljudi doživili olakšanje. Oni su vidli u nama nekakvu zaštitu. Nisu nas više gledali kao neprijatelje, vidjeli su da smo se mi na neki način stavili njima u zaštitu i tako je to i bilo”, prisjeća se on.
Budanko je poslao vojnike da čuvaju srpske civile i u nedalekim Ivoševcima i Nos Kaliku. Dodajmo da su prije dolaska 15. pukovnije nepoznate osobe pljačkale po zaseoku i ubile jednog starijeg čovjeka. Budanko kaže da je u svom postupanju bio motiviran i željom da ovi ljudi ne dožive sudbinu njegovih roditelja, koje su pripadnici postojbi pobunjenih Srba protjerali iz sela, a sve kuće opljačkali i zapalili.
“Bilo je načina da se spriječi ono što se dogodilo nakon ‘Oluje’. Hrvatska vojska obavila je svoje i krenula dalje, teren je preuzela civilna policija a promet na punktovima kontrolirala Vojna policija. Međutim, to očito nije funkcioniralo kako treba,” kaže Budanko.
“Civilne strukture nisu pratile vojno napredovanje. Jer da su pratile, onda bi se - sa Civilnom zaštitom i svime što se moglo - trebalo pratiti oslobođeno područje, da se na svaki mogući način spriječi ono što se nakon vojne operacije dogodilo. Na kontrolnim točkama, na tim punktovima se nije smjelo dozvoliti da itko prođe tko nije u formaciji vojnih struktura ili da bilo kakvu zadaću vrši na terenu koji je pod njihovom ingerencijom”, kaže Budanko.
Budanko vjeruje da bi inicijativa srpskih vijećnika mogla na neki način pomoći i njegovom zapovjedniku u “Oluji” Anti Gotovini.
“Jer znam da od njega nikada nikakava odluka niti ništa od onoga što se spominje nije išlo prema nama kao njemu podređenim zapovjednicima. A također ni od nas prema nama podređenim zapovjednicima. I da smo mi u vojnoj hijerarhiji postupali kao profesionalni vojnici i da smo izvršili svoju zadaću profesionalno”, naveo je on.
Na sljedećoj sjednici Općinskog vijeća Kistanja, mjesta u šibenskoj Zagori, vijećnik Demokratske partije Srba Božo Šuša predložit će umirovljenog brigadira Hrvatske vojske Tihomira Budanka za počasnog građanina Kistanja, zbog toga što je spasio živote 14 starijih ljudi srpske nacionalnosti koji nisu pobjegli pred “Olujom”, već su ostali u svojim domovima u zaseoku Čučevo pored Kistanja.
“Nakon ‘Oluje’ u samim Kistanjama ubijeno je desetak civila, jedan u Čučevu, njih 16 u Varivodama i Gošiću, još nekoliko po drugim selima, a same Kistanje su temeljito spaljene i porušene. To nitko ne može osporiti, a počinitelje treba pronaći. Ali bilo je i onih koji su vojnički profesionalno izvršavali svoju dužnost i takve treba istaknuti Tihomir Budanko je kao oficir Hrvatske vojske čuvao i sačuvao 14 starih ljudi koji su ostali u svojim kućama,” kazao je Šuša novinarima.
“On zaista zaslužuje jednu veliku pažnju i po mome to je jedan herojski čin.”
Tihomir Budanko danas je umirovljenik koji živi s obitelji u rodnom Čitluku nedaleko Oklaja, petnaestak kilometara zračne linije od Kistanja. Iako je imao diplomu inženjera elektrotehnike, 1990. se prijavio u hrvatsku policiju i u sljedećim godinama sudjelovao u većini bitaka na južnom i dalmatinskom bojištu.
Civilne strukture nisu pratile vojno napredovanje
“Oluja” ga je zatekla na dužnosti zapovjednika 15. domobranske pukovnije na školovanju u Zapovjedno-stoženoj školi u Zagrebu, i on odlazi nazad u postrojbu da bude od pomoći svom zamjeniku.
“Pukovnija je napredovala smjerom Skradin - Kistanje – granica sa BiH, kada je stigla dojava,” kaže Budanko za RSE.
Budanko: Kada smo mi poduzeli organizaciju, znači da se istoga trenutka zaduži odgovorni časnik, da se poduzmu sve mjere zašite života i sigurnosti njih i njihove imovine, onda su ljudi doživili olakšanje.
“Mi smo dobili dojavu da se čula pucnjava i da je civilno vozilo bilo u nekom zaseoku di naša vojska nije bila. I mi smo normalno uputili prvo izvidnicu, a poslije smo došli i mi u to misto i vidli smo da je tu jedna veća grupa civila koji su nezaštićeni. Jadni ljudi su bili normalno i prepa’nuti svim zbivanjima, jer rat nije normalna situacija. Kada smo mi poduzeli organizaciju, znači da se istoga trenutka zaduži odgovorni časnik, da se poduzmu sve mjere zašite života i sigurnosti njih i njihove imovine, onda su ljudi doživili olakšanje. Oni su vidli u nama nekakvu zaštitu. Nisu nas više gledali kao neprijatelje, vidjeli su da smo se mi na neki način stavili njima u zaštitu i tako je to i bilo”, prisjeća se on.
Budanko je poslao vojnike da čuvaju srpske civile i u nedalekim Ivoševcima i Nos Kaliku. Dodajmo da su prije dolaska 15. pukovnije nepoznate osobe pljačkale po zaseoku i ubile jednog starijeg čovjeka. Budanko kaže da je u svom postupanju bio motiviran i željom da ovi ljudi ne dožive sudbinu njegovih roditelja, koje su pripadnici postojbi pobunjenih Srba protjerali iz sela, a sve kuće opljačkali i zapalili.
“Bilo je načina da se spriječi ono što se dogodilo nakon ‘Oluje’. Hrvatska vojska obavila je svoje i krenula dalje, teren je preuzela civilna policija a promet na punktovima kontrolirala Vojna policija. Međutim, to očito nije funkcioniralo kako treba,” kaže Budanko.
“Civilne strukture nisu pratile vojno napredovanje. Jer da su pratile, onda bi se - sa Civilnom zaštitom i svime što se moglo - trebalo pratiti oslobođeno područje, da se na svaki mogući način spriječi ono što se nakon vojne operacije dogodilo. Na kontrolnim točkama, na tim punktovima se nije smjelo dozvoliti da itko prođe tko nije u formaciji vojnih struktura ili da bilo kakvu zadaću vrši na terenu koji je pod njihovom ingerencijom”, kaže Budanko.
Budanko vjeruje da bi inicijativa srpskih vijećnika mogla na neki način pomoći i njegovom zapovjedniku u “Oluji” Anti Gotovini.
“Jer znam da od njega nikada nikakava odluka niti ništa od onoga što se spominje nije išlo prema nama kao njemu podređenim zapovjednicima. A također ni od nas prema nama podređenim zapovjednicima. I da smo mi u vojnoj hijerarhiji postupali kao profesionalni vojnici i da smo izvršili svoju zadaću profesionalno”, naveo je on.
