NOVOSTI UŽIVO IZBORI 2024 SA LICA MESTA

U kolektivnim centrima 4.500 izbeglica

I. MIĆOVIĆ

12. 12. 2010. u 20:59

Ostali stari i nemoćni, za koje je najteže naći trajni krov nad glavom

GOTOVO 4.500 izbeglica u Srbiji i danas, skoro 20 godina od kada su neki od njih otišli iz svojih domova, živi u kolektivnim centrima. Njihov broj se svake godine smanjuje, ali i dalje postoji 58 utočišta u kojima prognani i raseljeni žive u skučenim sobama a jedini obroci su im oni koje dobiju na zajedničkom kazanu.

Nemoguće je, kažu u Komesarijatu za izbeglice, odrediti datum kada će i poslednja porodica napustiti kolektivni centar i pronaći bolji dom.

- Ranijih godina bilo je lakše, jer su se iz centara prvo iseljavali ljudi koji su imali bilo kakvu perspektivu. Komesarijat im je pomagao da se osamostale i započnu bolji život - objašnjava Vladimir Cucić, komesar za izbeglice. - Sada su ostali oni koji imaju slabu ili gotovo nikakvu inicijativu, stariji, nemoćni i ljudi koji nisu u stanju da sami učestvuju u pronalaženju kakvog-takvog rešenja.

Do sada su ove porodice, kako objašnjava Cucić, nalazile seosko domaćinstvo, za koje bi dobile donaciju, a uz to i novac da kupe domaće životinje ili alat da obrađuju zemlju. Drugima su davani paketi građevinskog materijala za kuće kojima su sami napravili temelje. Međutim, većina onih koji su sada u centrima može da se preseli isključivo u stanove koje Komesarijat, uz pomoć donatora, gradi za ovu ugroženu populaciju.

HUMANITARNA POMOĆ - MISLILI smo da je vreme humanitarne pomoći, paketa sa hranom i higijenskim sredstvima, uveliko iza nas - kaže Cucić. - Prethodnih godina nismo delili ove pakete, jer nije bila tolika kriza. Ove godine, humaniratni problem se „povampirio“. Podelili smo 14.000 paketa, a i za sledeću godinu spremamo istu količinu hrane i higijenskih sredstava. Najugroženijima smo obezbedili i ogrev za zimu i lekove.

Prethodnih godina urađeno je dosta. Sa više od 700 kolektivnih centara pre 15 godina, u kojima je živelo 60.000 ljudi, broj je smanjen na ispod 60 centara sa oko 4.500 stanara. Godišnje se, objašnjava Cucić, gasi od 10 do 12 centara. Ali, da bi na izbegličku priču bila stavljena tačka, moralo bi da se radi i više i brže. U Komesarijatu se nadaju da će novca da bude više, jer su sredstva evropskih fondova za naredni period namenjena upravo za zatvaranje kolektivnih centara. A i iz državnog budžeta trebalo bi dogodine da bude izdvojeno 20 odsto više novca za probleme ove populacije.

- Ukupno 5.492 porodice su, od 2008. godine do danas, stambeno zbrinute ili ekonomski osnažene. Neozbiljno bi bilo da licitiramo kada će i ostali stanari kolektivnih centara da dobiju sopstveni krov nad glavom, ali kao zemlja s najdužim izbegličkim problemom u Evropi, i njih ćemo morati da zbrinemo što pre - zaključuje Cucić.


KUĆE

IAKO se priča drugačije, cene nekretnina u Srbiji uopšte nisu niske, čak ni na selu. Izbeglice su, tražeći kuće za 5.000-6.000 evra, kolika može da bude donacija, prošle celu Srbiju, ali za taj novac nema objekata uslovnih za stanovanja. Montažne kuće koje kupujemo za neke od njih još su skuplje - kaže Cucić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije