Vest da budžet za narednu godinu zavisi i od toga koliko ćemo novca uložiti u zajednički projekat sa Fijatom prilično je opasna stvar. Postali smo, izgleda, robovi tog Fijata. Njemu dugujemo sve. Pre će biti da mu političari na vlasti duguju sve. Zahvaljujući njima sada imaju kožne fotelje u Nemanjinoj ulici. On im je dobio izbore. Takva usluga ne sme da se zaboravi.


Zato će da stradaju drugi. Saseći će ministri pola stavki samo da se za Fijat nađe. Sada nema veze da li će biti povoljnih kredita za početnike u biznisu, da li će biti za škole, za bolnice, za socijalno ugrožene. Samo, ima tu jedan takođe ozbiljan problem. Koliko mi, zapravo, treba da damo Fijatu ako nije onoliko koliko piše u ugovoru? Svake godine iz budžeta se izdvajaju milijarde za tu investiciju. A gde je završni račun? Na šta smo se mi zapravo obavezali i da li je sve što je javnosti prikazano zaista sve što je i obećano? Čak i da nema nekih skrivenih troškova, ono na šta se Vlada obavezala u zajedničkom projektu sa Fijatom deluje prilično skupo. Jednog dana zaista će se postaviti pitanje da li je to bilo celishodno ili su s tim novcem ovde mogle da budu dovedene dve kompanije koje proizvode automobile. Postaviće se i pitanje da li su poreski obveznici plaćali neki budući boljitak za sebe ili ostanak na vlasti pojedinih političara.

Teško je naći pravu meru kod Fijata. Ako se gleda iz ugla Zastave, onda je pronalaženje bilo koga za spasavanje te fabrike dobar posao. Ako se gleda i iz ugla nekog budućeg izvoza te fabrike, onda je posao još bolji. Ali, ako se posmatra iz ugla poreskih obveznika, ovo sve za sada deluje prilično skupo i, što je možda još bitnije, izvan svake kontrole javnosti. Čak je i italijansko javno mnjenje bilo zapanjeno koliku pomoć Fijat dobija u Srbiji. Za njih (čitaj: za normalno tržišno poslovanje) to su neverovatne sume. Ako to njima nije normalno, zašto bi nama bilo? Uostalom, ko garantuje da će Fijat izvoziti koliko ministar ekonomije priželjkuje?

Ovde, nažalost, ministri odlučuju šta je najbolje za građane bez ikakve pomisli da se konsultuju sa stručnom javnošću. Da li su uzeli u obzir nečiji predlog kako da dođu do još automobilskih kompanija? Zašto ne možemo mi da imamo tri proizvođača automobila kao Slovačka? Šta je bilo sa privlačenjem Folksvagena? Na ta pitanja od ministara nikada nećemo dobiti odgovor. I nemaju ga. Nikada se nisu ni preterano potrudili da dovedu još nekoga. Sve je bilo farsa za javnost. Dovođenje Fijata obezbedilo im je šta je trebalo. Zato ga sada preko naših leđa neguju da ne uvene. Oni znaju da je bolje trošiti besomučno na jednu fabriku umesto dovesti još dve. Tu su školu savršeno izučili.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari