Prema priči na visokom i golom planinskom vrhu jastreb je svio gnezdo. U kljunu je nosio grančice sa semenkama koje su padale dok je leteo. Vremenom je iz njih izniklo visoko drveće, a planina je nazvana Jastrebac. Pripada Rodopskom planinskom lancu i čine ga dva masiva: Veliki i Mali Jastrebac. Pruža se u pravcu zapad – istok u dužini od oko 45 km, a okružen je rekama J. Moravom, Rasinom i Toplicom.

Pančić je nazvao Jastrebac najšumovitijom planinom u Srbiji. Osobita je i što preko njenog centralnog dela ne prolazi savremeni put i nema skijalište. Ali, kako stići do njega i gde se smestiti?

Mnogo pre nego što sa autoputa Bgd. – Niš, kod Pojata, skrenemo za Kruševac, sa desne strane vidimo veliki masiv Jastrepca. Ljubitelji planine obično nastave put za Kopaonik preko Brusa. Ako u Kruševcu na poslednjim semaforima prema Kopaoniku pratite znak Jastrebac za dvadesetak kilometara asfaltnog puta ste na severnoj kapiji centralnog dela ove zanosne planine. Potez Ravnište izgleda nam kao mesto i kapija za ulazak u samo srce ove planine.

Postoji i put preko V. Šiljegovca za Ribarsku banju, smeštenu na istočnim obroncima planine. Uz lekovitu termalnu vodu, spec. bolnicu i atraktivne bazene, banja je povezana markiranom stazom sa vrhovima Jastrepca.

Odmah iznad Ravništa je lepo veštačko jezero. Trajalov, Merimin i hotel-odmaralište Komercijalne banke, uz sportske terene i ribnjak okružuju ovaj prostor. Utisak je kao da ulazite u neki poznati nacionalni park poput Triglava, u kome asfalta više nema i gde morate parkirati automobil. Rampe nema, ali je voda donela krupni pesak i napravila kanale u zemljanom putu.

Posle nekoliko stotina metara makadama stižemo do planinarskog doma „Žarko Žarić“ (ranije Limarov dom) na 521 m/nm. Pogled na sve te vrhove i lepotu šume još više se izoštrava. Dočekuje nas ljubazni domaćin i odličan poznavalac planine, a ubrzo se uveravamo, i vrhunski kuvar – čika Rile.

Odavde izgleda kao da se nalazimo na obodu starog vulkanskog kratera koji je okružen vrhovima od kojih najviši doseže 1491 m (V. Đulica). Planinarskim stazama povezani su vrhovi i prevoji Sokolov kamen, Bela stena, Krst, Stracimir, Garvanuša, Šiljača, Maznica, Golo brdo, a tu su i izuzetna mesta Mečje stene, Majorova česma, Belijeva koliba. Pravac potencijalnog izlaza u pravcu juga je prevoj Prokop, kuda je nekada vodio poznati Kruševački put za Prokuplje i dalje.

Prevoj Prokop je i rezervat prirode u kojem još uvek mogu da se vide bajkovite šume breza, visoka srebrna stabla bukvi. Na planini ima i hrasta, graba, javora i jasena, a od četinara jele. Svih vrsta pečurki. Ako dovoljno tiho koračate ovim šumama možda sretnete i njene stalne stanovnike: divlje svinje, srne, veverice, šumske sove, senice…

Naš dolazak u dom se, igrom slučaja, podudario sa 49. jastrebačkim maršom PSD „Jastrebac“ iz Kruševca. U dva dana drugog vikenda oktobra učestvovalo je 330, odnosno 75 planinara iz cele Srbije. Kada nisu pešačili od manastira Naupare do doma ili od doma do Bele stene, gosti su istinski uživali u opuštenoj domaćinskoj atmosferi na terasama i proplanku pored doma, logorskoj vatri, pasulju.. Jedino ovde smo mogli sresti sve aktivne planinare Jastrepca, od kojih su pojedini žive legende.

Takva je npr. gospođa Gaša iz Beograda, koja je odradila radni staž lekara specijaliste i godinama ne propušta akcije kruševačkih planinara. Posebna privilegija je bila razgovarati sa Miodragom – Beli Stankovićem. Čovekom koji uskoro puni 80 godina i dobar deo svog života je proveo hodajući po planinama, najviše po Jastrepcu. Napisao je knjigu „Stazama V. Jastrepca“ sa planinarsko-turističkom kartom. Često pešači do kolibe koju je zajedno sa prijateljima izgradio.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari