Patrijarhov moleban uoči Njujorka: Čemu monarhistička tradicija za "republikanskog" Vučića? 1foto: M. M./ATAImages

Poglavar SPC patrijarh Porfirije (Perić) posebnim molebanom u Svetosavskom hramu na Vračaru ispratio je 20. maja ujutru predsednika Srbije Aleksandra Vučića na put za Njujork gde bi 23. maja Generalna skupština UN trebalo da raspravlja o rezoluciji o Srebrenici.

“Sabrali smo se u našem zavetnom Spomen hramu Svetog Save da se pomolimo pred Vaš put u Njujork, gde u UN velike sile sveta nameravaju da donesu rezoluciju o takozvanom genocidu u Srebrenici. Smatramo to neistinom i nepravdom u odnosu na srpski narod… I ovom prilkom, kada se kao narod nalazimo na iskušenju na najvećem međunarodnom forumu, molimo se da Vam Bog da snage, mudrosti i odlučnosti da dostojanstveno i argumentima na najbolji mogući način zastupate naš narod i da svedočite istinu da su sve žrtve ratova na ovim prostorima jednako vredne poštovanja i molitvenog sećanja. To je jedan od neophodnih preduslova za mirnu budućnost među ljudima i narodima na ovim prostorima”, rekao je patrijarh Porfirije Vučiću, koji je dan ranije u nedelju najavio da u Njujork ide posle “liturgije” na Vračaru.

Pored patrijarha na molebanu su ispred SPC bili episkop kruševački David (Perović) i vikar patrijarhov vladika remezijanski Stefan (Šarić). Sa Vučićem u Hram su došli: predsednik RS Milorad Dodik, predsednici vlada Srbije i RS Miloš Vučević i Radovan Višković, kao i ministri u njihovim kabinetima, prvi čovek Skupštine RS Nenad Stevandić, predstavnici srpskih stranaka iz Crne Gore.

U sedištu SPC 20. maja niko nije želeo da zvanično komentariše da li je moleban patrijarhov lični čin ili iza toga stoji cela SPC ili barem Sveti arhijerejski sinod u novom sastavu, mada nema ni potvrde da je nova “crkvena vlada” održala konstitutivnu sednici. Kako Danas nezvanično saznaje, na upravo završenom majskom Saboru SPC za članove Sinoda određeni su episkopi: braničevski Ignatije (Midić), zvorinčko-tuzlanski Fotije (Sladojević), raško-prizrenski Teodsije (Šibalić) i gornjokarlovački Gerasim (Popović). Jedini stalni član i predsedavajući “crkvene vlade” je poglavar SPC.

U crkvenom “vrhu” Danasu je nezvanično objašnjeno da zbog specifičnosti službe u patrijarhovom javnom angažmanu ništa ne može da bude lični čin a da on za svoje postupke račune polaže samo Saboru. Na ovogodišnem majskom Saboru, kako se priča, navodno, niko nije želeo da se zamera sa patrijahom Porfirijem ni oko crkvenih, a ni oko političkim pitanja.

Stručnjaci za crkveno pravo ukazuju da patrijarhov jučerašnji moleban nije izvan crkvene prakse, jer molitva nije bila za Vučića lično, nego za predsednika Srbije koji se bori za nacionalne interese. Danasovi sagovornici podsećaju da je početkom maja i patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril (Gunđajev) posle inauguracije Vladimira Putina na kojoj je peti put položio predsedničku zakletvu, služio moleban na predsednika Ruske Federacije. Molebani “za predsednike” su, kako se objašnjava, nastali iz moharhističke tradicije koju su pojedine pravoslavne Crkve prilagodile republiakanskim uslovima.

– Patrijarh Porfije jučerašnjim molebanom u potpunosti je stao iza politike predsednika Srbije i time pred istorijom preuzeo odgovrnost. Ne sporim Vučićeva zalaganja u sprečavaju donošenja rezolucije o Srebrenici, ali postavljam pitanje šta je sa politikom koju vodi prema KiM. Da li Crkva podržava i njegovu katastrofalnu politiku kojom je Srbe na KiM ostavio na cedilu. Da li je Sabor o tome uopšte raspravljao? Crkva o tome ćuti – kaže za Danas Momčilo Trajković, predsednik Srpskog nacionalnog forma iz Gračanice i član Predsenidništva SNV KiM.

Prema njegovim rečima, posle patijarha Porfirija koje se oglušio na pet pisama presednika SNF, SNV KiM i Pokreta Srba sa KiM “Otadžbina” ni Sabor SPC nije odgovorio na zahtev da primi njihove predstavnike na razgovor o stanju i posledicama politike aktuelne SNS vlasti u južnoj srpskoj pokrajini.

Aleksandru Vučiću juče nije bilo prvi put da na diplomatske zadatke i izvan svojih ustavnih ovlašećanja ide sa blagoslovom SPC. Sredinom juna 2021. u Brisel na pregovore sa Prištinom krenuo je iz manastira Prohor Pčinjski sa taze uručenim ordenom ovog svetitelja. Kao drugi nosilac ovog odlikovanja Eparhije vranjske, koje je prvi dobio pokojni patrijarh Irinej (Gavrlović), Vučić je tada obećao srpskim vladikama okupljenim povodom devet i po vekova manastira Prohor Pčinjski da će “Srbija čuvati kosovski mit”. I tada mu je, kao i 20. maja ujutru na Vračaru, društvo pravio Milorad Dodik.

Patrijarh Porfirije, za kog se tvrdi da je sa Vučićem u rodbinskim vezama po ženskoj liniji, očito ide putem svog duhovnog oca episkopa bačkog Irineja (Bulovića), zbog čijeg je “petljanja” sa nekadašnjim predsednikom Srbije Slobodanom Miloševićem krajem 1995. sazvan vanredni Sabor SPC. Vladika bački Irinej tada je, kako se ne priča, ne obavestivši članove Sinoda o čemu se radi, sa sednice “crkvene vlade” odveo pokojnog patrijarha Pavla u Dobanovce da svojim potpisom bude garant na sporazumu Slobodana Miloševića sa predstavnicima bosanskih Srba kao njihov jedini ovlašćeni pregovarač u Dejtonu.

Zbog toga je na incijativu mitropolita Amfilohija (Radovića) i episkopa zahumsko-hercegovačkog Atanasija (Jevtića) uoči pregovra u Dejtonu sazvan vanredni Sabor SPC na kojem je povučen patrijarhov potpis, a potezalo se i pitanje patrijarhove ostavke. Mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije više nisu među živima, a u sadašnjem sastavu Sabora gotovo da je nezamisliva situacija da se patrijarh Porfirije pozove na odgovornost ili pokrene pitanje njegove smene zašta postoji, kako se spekuliše u crkvenim izvorima, i kanonski osnov koji se tiče nerazjašnjenog skandala sa čitanjem Sinodika na Nedelju pravoslavlja iz kog nije bilo najjasnije na koga aktuelni poglavar SPC baca anatemu.

Bez eskluzivnog prava na žrtvu

-Snažno podižemo svoj glas i ukazujemo na apsolutnu neistinu i pokušaj nebivalog istorijskog revizionizma, u kojem se nastoji da prostom inverzijom srpski narod, žrtva višestrukih genocida i etničkog čišćenja, bude proglašen za počinioca genocida. Ne umanjujemo razmere zločina u Srebrenici, ali, kao pravoslavni Srbi, ne prećutkujemo ni zločine nad srpskim narodom u okolini Srebrenice. Nažalost, na te zločine po srpskim selima u kojima su zatirane cele porodice i koji su se kontinuirano dešavali od 1992. do 1995, ne obaziru se predlagači rezolucija. Po njima, postoji ekskluzivno pravo na žrtvu i bol. Po nama, sve nevine žrtve su nevine žrtve, bile one muslimanske ili hrvatske ili pak srpske, što ‘mudro’ prećutkuju savremeni revizionisti i neprijatelji istorijske istine, koji dvostrukim aršinima selektivno dodeljuju ekskluzivno pravo na bol i žrtvu. Na taj način ostavljaju svima nama koji živimo na ovim prostorima kamen spoticanja za budućnost, poručio je, između ostalog, patrijarh Porfirije 20. maja na molebanu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari