„Ovo je serija o društvu u kojem su sve vrijednosti pogažene“: Ekipa serije „Bruca, Braca, Bruda i Brada – BBBB“, poznate i kao balkanski South Park

Kroz žanrove komedije, satire i pop-horora, ova krimi serija nudi jedinstven i svež pogled na život „obične raje“ u Sarajevu.

– Bruca, Braca, Bruda i Brada su, kako mi u Bosni to kažemo, “raja iz mahale”. Ta “mahala”, to je radnički kvart, urbana periferija, gdje žive marginalci, ljudi isključeni iz glavnih tokova, pa zato izloženi utjecaju kriminala, droge, lošeg društva, itd. „BBBB“ je u principu serija o “lošem društvu”, lošem društvu u smislu onog na šta vas upozoravaju roditelji dok smo mladi, ali i u smislu čitavog društva u kojem su sve vrijednosti pogažene – pojašnjavaju autori likove i radnju serijala u kratkim crtama.

Oni su ponosni na činjenicu da je „BBBB“ postao jedan od najpoznatijih BiH pop kulturnih brendova i da ga mnogi smatraju fenomenom.

Gledanost je velika i konstantno raste, a njima je i posebno drago što iz epizode u epizodu dobijaju sve više gledalaca iz zemalja regije.

– Publika iz Srbije je među regionalnom najprisutnija i najaktivnija. Ne volimo se razmetati statistikama, nešto od toga ljudi i sami mogu vidjeti na YouTubeu, pa koga zanima – neka istraži – poručuju autori serije poznate i kao balkanski South Park na početku intervjua.

Bilo bi super da nas u startu podsetite na začetke nastanka serije, to su prvenstveno bili audio skečevi za potrebe vašeg šoua. Kako je sve počelo, razvilo se?

– Prva stvar koju smo uopšte uradili bila je radijska emisija po imenu “Helem Nejse rejdio šou”, vrtila se nedjeljom u 22 i bila veoma slušana i popularna unatoč opskurnom terminu emitovanja. Nekad u drugoj sezoni uvedena je skeč-rubrika petominutnih dijaloga četvorice smiješnih marginalaca. NJihova su imena bila Bruca, Braca, Bruda i Brada, jer su oni jedni druge tako oslovljavali. Svako od tih imena je u stvari varijacija onog “brate”, kako ljudi ovdje vole jedni drugi da zovu. Tada su se ukazale prve konture tih karaktera, da bi nekoliko godina kasnije dobile i svoj prvi vizualni lik u kratkim epizodama. Nakon toga smo gurali dalje i, evo, došli do treće godine kako radimo animirani serijal „BBBB“ u sadašnjem formatu i produkciji.

Ko su, prema vašem viđenju, gledaoci, tj. kome se serija obraća?

– Nema dileme da dobar dio publike čine mladi ljudi koji prate rad grupe Helem Nejse od samih početaka, ali nam se čini i da smo vremenom, i to upravo zbog serije „BBBB“, uspjeli da dopremo i do ljudi koje od svega što radimo zanima samo „BBBB“ jer ih zanima upravo takav sadržaj. Ne bismo rekli da se kao autori obraćamo nekoj specifičnoj publici – naprotiv, mi „BBBB“ radimo za ljude koji ga rado gledaju, a plasiramo ga čitavoj javnosti, u BiH i regionalno. A ako nas pitate da profiliramo tipičnog fana „BBBB“ serijala, onda bi to bio vjerovatno neko ko dijeli naš senzibilitet i smisao za humor. Ono što nas posebno raduje jeste što nam se čini da naš autorski rad ima nešto raznovrsniju publiku nego što je obično slučaj kad je u pitanju bilo kakva umjetnost, dakle, ne samo “stručna publika” i “lokalni milje”.

Žanrovski se serija kreće od komedije do kritike društva, šta je zapravo bila vaša namera prilikom kreiranja?

– Komedija, ali dobra komedija, dakle ne samo ona koja služi da vas zabavi na pola sata, neminovno je i kritika društva, jer je ogledalo njegovih smiješnih i apsurdnih pojava. „BBBB“ serijal je imao organski nastanak, nije započeo kao projekat, tako da je namjera formulirana tek nakon što se mnogo vremena ozbiljno radilo na usavršavanju te ideje. Mi o namjeri, u stvari, možemo govoriti tek sada, u trećoj godini produkcije, a to bi možda stalo u ovo: da „BBBB“ animirani serijal potraje barem do 2030. i da dočeka deset godina postojanja koliko ove godine dočekuje Helem Nejse kolektiv. Naravno, da održi ovaj nivo kvalitete ili da još više produkcijski napreduje. Ako uspijemo u toj namjeri, onda možemo biti mirni da smo stvorili vlastiti legacy u post-ratnoj bosanskohercegovačkoj i ex-Jugoslovenskoj pop-kulturi i da smo ostavili autentičan trag o tome kako je jedna generacija proživjela i preživjela ovo mahnito doba.

Da li komunikacija ozbiljnih društvenih tema kroz humor ima jači odaziv kod publike?

– Događa se zanimljiv trend i traje već skoro deceniju i pol, predstavljaju ga stand-up komičari, satirični dnevnici, žanr televizijske komedije koji oponaša taj medijski format “Newsrooma”, itd. Serije poput South Parka ili filmovi koje radi Sascha Baron Cohen također. Velika popularnost takvih stvari znači da publika osjeća da se o ovakvoj stvarnosti može još jedino progovoriti satiričnim i crnim humorom, jer su drugi oblici političke i društvene kritike jednostavno nemoćni pred apsurdima kojima svjedočimo – o njima se ne može, izgleda, ništa ozbiljno reći, može ih se samo satirizirati, razotkrivati komedijom i humorom. Radi se možda i o najadekvatnijem odgovoru umjetnosti na spektakl političkog populizma koji je posvuda, ne možeš mu pobjeći. Doslovno nema ništa popularnije od politike, pa je politika postala jedna vrsta takmičenja u popularnosti, do te mjere da političarima ne smeta ni da ispadnu smiješni i apsurdni. Čovjek se nalazi pred izborom da to analizira ili da od toga napravi komediju. Ovo drugo se čini boljom strategijom.

Koliko se karakteri likova iz serije reflektuju na ljude koji nas svakodnevno okužuju? Da li možda neki od likova imaju i svoje predstavnike u realnom svetu?

– Reflektuju ih i te kako, ali “svoje predstavnike” nemaju, jer “svaka sličnost je potpuno slučajna”. To što ljudi u tim likovima prepoznaju nešto što im je iz iskustva blisko, što su vidjeli, čemu su svjedočili – to znači da mi, kao autori, dobro “hvatamo” stvari i tačno ih prikazujemo.

Odakle crpite inspiraciju?

– Mnogo gledamo, mnogo čitamo, mnogo mislimo i imamo mnogo iskustva. Ono što je u „BBBB“, to je i naš svijet, znamo ga napamet. Ostalo je stvar kreativnosti i zanata, kako da se to artikuliše i komunicira. Na početku smo imali samo likove, četvoricu glavnih, pa smo razmišljali: kako sad da s njihovim karakterima pravimo priče. Uglavnom se u startu odabere neka tema, na primjer “Influenseri”, “Muzej bosanskog humora”, može i neka naizgled trivijalna stvar, tipa smrt nekog ko živi u toj mahali. A onda tražimo najluđi mogući ugao, neki potpuno nadrealan kont kako da se to prikaže. Na primjer, imamo epizodu na temu generalnih izbora u BiH, traje tridesetak minuta, objavljena je kao specijal, na noć izbornih rezultata. Dobro se zna da je jedan od apsurda BiH politike to što na sceni ima pretjerano puno političkih stranaka. Naš kont na tu temu bio je da napravimo nešto nadrealno: hajde da imamo epizodu u kojoj će se svi stanovnici BiH kandidovati na izborima, njih tri i nešto miliona. Drama će onda biti oko pitanje kako će iko pobijedit na izborima kad će svaki taj kandidat glasat za sebe. Tu ćemo onda ubacit najveću budalu serije – Bradu – kojeg ne samo da ne interesuje politika, nego ga ne interesuje ništa, da na jedan dan postane najvažniji čovjek u državi, jedini koji svojim glasom može presudit. Naravno, čim su izbori završili, odmah je postao nebitan. Itd.

Kako serija stoji sa ex-YU tematikom, koliko su teme kojima se serija bavi srodne sa problemima država u kojima živimo?

– Djelimično smo na ovo pitanje odgovorili. Možemo dodati da je serija koju pravimo osmišljena da komunicira sa čitavim jugoslovenskim prostorom koji se danas zove regionom. Činjenica da nas se gleda i u Hrvatskoj i u Srbiji i u Crnoj Gori ukazuje da su problem isti ili slični i da svi ljudi koji pripadaju ovom prostoru dijele zajednička iskustva i senzibilitet.

Humor i tematika serije bliža je supkulturnim sferama, što ima smisla s obzirom da vi kao autori dolazite sa hip-hop scene. Kako se i da li se muzika uvezuje u celu priču?

– Kuriozitet je da jedan od glavnih likova, Bruda, ima objavljena dva hip-hop albuma, a kao animirani lik ušao je u društvo najslušanijih bh. repera. Na taj način smo i naš muzički talenat stavili u funkciju „BBBB“-a.

Da li ste zbog eksplicitnog sadržaja serije, koga ima dosta – od provokativnog govora i psovki do konzumacije opijata, imali problema sa nadležnima, javnim mnjenjem, moralnom policijom ili nekim trećim faktorom?

– Možemo za usporedbu uzeti sadržaje koji pripadaju dominantnoj mejnstrim kulturi, u muzici, u filmovima, u serijama, na društvenim mrežama. Ako su najslušanije pjesme i najgledanije serije one u kojima su nasilje i kriminal učinjeni atraktivnim, zato što je sve vrlo estetizirano i zato što su glumci neke pop-ikone, „BBBB“ je onda u odnosu na sve to potpuno drugačija stvar – jer kod nas su takvi likovi gole karikature kojima se možete samo smijati. Sve što se u „BBBB“ izgovori i prikaže zapravo je stvar realizma. Ako ta slika ponekad boli, to je zato što je tačna. Što kaže Gogolj, ne treba krivit ogledalo ako je lice ružno.

Na kraju krajeva, to je površinski nivo i ljudi koji vole „BBBB“ znaju da ispod toga ima i jedna dimenzija dubine koja je čak i mnogo provokativnija i bolnija.

Ima, naravno, pritisaka, nesporazuma i ima uvijek zlonamjernih i dobronamjernih kritičara – sve je to normalno. Što se tiče vlasti, mi smo se kao umjetnički kolektiv pozicionirali tako da nam izražaj niko ne može ograničavati i da nas se ne može tek tako uslovljavati.

Veliki je kompliment biti viđen kao balkanski South Park. Kako vi vidite sličnost, ali i razlike sa kultnom serijom?

– Sličnost je u činjenici da je i naša serija animirana, pored toga i što je u žanru satirične ili crne komedije. South Park mnogo poštujemo, rado ga gledamo i na njemu smo, između ostalog, odrasli, tako da nekad prepoznamo kada nam se u autorstvu provuče tip komike koji South Park koristi. S druge strane, naš humor i naše teme su iz drugačijeg svijeta, pa je u tome i bitna razlika. S razlogom su četvorica glavnih likova South Parka iz jedne američke provincije, jer je tu slika američkih apsurda, dok su kod nas to marginalci iz jednog sarajevskog „no-go“ naselja, slika bosanskih ili balkanskih apsurda. Iz toga onda proizilaze i sve ostale tematske razlike. Drago nam je što je publika prepoznala referencu, ali nam je još više drago što nismo prepoznati kao imitatori, jer da jesmo, pitanje je da li bi to iko gledao.

Koja je, na kraju dana, kada se skrajne humor, ona ozbilja poruka koja se nalazi u srži serije?

– Teško je izvući jednu poruku, ali ako bismo morali, onda bi to, možda, bila ova: da su ljudi proizvod društva u kojem žive, što je nekada dobro, a nekada katastrofalno. Zavisi, naravno, o kakvom društvu se radi. „BBBB“ je slika jednog društva. Nacrtali smo, pa neka gleda ko hoće da vidi.