Plavuše znaju biti čudna bića. Zaustavi ih policajac: „Jeste li normalni? Pregazili ste tri čoveka?“

– Izvinite, a koliko je dozvoljeno? – znaju pitati, sasvim originalno, jer su plavuše, sasvim nepravedno, postale žrtve seksističkih stereotipa glede manjka inteligencije. Slično je i sa šoferima. Koliko god da neki šofer misli da se zove Živorad, duge godine sedenja za volanom autobusa ubediće ga da je on, u stvari – Miško. Prvobitni Miško, nastao fikcijom pre 25 godina, bio je „genija za vožnju“. „Drugobitni“ je postao to isto. Jednom prilikom je izjavio da je „prvi milion zaradio više zbog tuđe gluposti, nego zbog svoje pameti“. Taj originalan recept za bogatstvo, očito, nije pogodio plavušu iz njegovog okruženja. Ima, opet, onih koji tvrde da je bio spreman stići i uteći, i voziti dva kilometra vezanih očiju a pri tom nigde ne ogrebati autobus. Pre deceniju, istina, njega su vozili nekoliko kilometara vezanih očiju i vratili ga neogrebanog po neverovatnoj otkupnoj telešop ceni od sedam miliona maraka. Otad ćuti. Bolje mu je. Računao je da mogu da se sete da je, isto za opkladu, možda vičan vožnji pola kilometra u rikverc. Pa je želeo izbeći da ga sledeći put teraju da vozi u rikverc, vezanih očiju. Pošto on nikad ne vozi u rikverc. Samo napred.

Dogodilo se, međutim, ovih dana nešto čudnovato – Mišku je sve krenulo naopako, takoreći u rikverc. Ispostavilo se, naime, da kada spojite dva stereotipa nastanu il' alfa, il' beta, il' gama, il' delta. A kada ih razdvojite, nastane rusvaj. Između Miroslava Miškovića i Milke Forcan oduvek je postojala neka „hemija“. Prosto, svako ko bi video tog suvonjavog suvog milionera, vlasnika Delta holdinga, Delta Stara, Delta Maksija, Delte Nila i drugih objekata koja su od 24 slova grčkog alfabeta izabrala baš četvrto na krštenju u Agenciji za privredne registre, sumnjali su da između naočite plavuše i naočitog pristojnog bogataša čije su ponude neretko bile nepristojne, ima neke hemije, koja se na kraju, ali za početak, otelotvorila u obliku nečega što se zove banalno – „Jugohemija“.

To što i reka Nil ima deltu, ne znači da je Miroslav Mišković nilski konj. Ali se poslednjih dana garantovano tako oseća. Miško je, pak, godinama važio za nekoga čija je imperija bila monolitna, skoro ko Srpska radikalna stranka, dražesna partija koja je za samo 20 godina uspela da pređe hiljade kilometara u rikverc, vezanih očiju. Baš u danima kada je nekadašnji mali od palube Srpske radikalne stranke izustio dugo očekivanu reč „monstrum“, bolja polovina Delta holdinga postala je mala od skandala. Još ne priča, ali to svi željno iščekuju, verujući da će Vučićev opis Šešelja biti kompliment u odnosu na Milkino komplementiranje Mišku. Monolitni holding krenuo je da se rastače na prirodne delove – bolju i goru polovinu. I onda je čovek za koga se opravdano sumnja da je vlasnik i Miroslavljevog jevanđelja, skapirao da su ga i plavuše ukapirale. Sve se pretvorilo u onaj crnohumorni vic kada plavuša drži malog Miška iznad lonca, jer na tetrapaku piše: „Ako vaš mali neće da pije mleko, progutajte ga“.

Kako je Milka pritisnula DEL(E)TE na 20 godina biznis prijateljstva, tako joj je rejting naglo skočio. Srbi koji odavno svoj bes mogu da istresu samo na kasirku pokojnog „C marketa“, dobili su svog novog heroja, pardon, heroinu, kome mogu vikati „napred, napred, forca(n), forca(n)“, raspamećeni činjenicom da i bogati ponekad plaču.

Ukoliko „Milka“ uskoro na tržište plasira novi serijal čokolada pod marketinškim geslom „da i komšiji crkne krava“, biće to znak da se sukob iz u Delte Nila zaoštrava i iz medija seli na rafove „Maksi diskonta“. Nije isključeno da, osim dve Srpske radikalne stranke, dobijemo i dve Delte, pa da svakog jutra uz prvu kafu ne razmišljamo više kako razvući sitniš na hleb, mleko i jogurt, nego u koji trgovinski lanac otići. Kao što je jedna menica od pet miliona evra bila lakmus papir o tome koje medije (ne) drži Mišković, dok većina stranaka nepotkupljivo ćuti jer neće da se meša u unutrašnje stvari druge države, tako će i prosta odluka – gde otići po leb i salamu – kod pristojnih ili nepristojnih bogataša, pokazati da se predsednikove poruke ovde odmah sprovode u praksu.

Kada je svojevremeno, iznerviran nekim javnim nastupom Čede Jovanovića, Miško pokazao da ume da vozi vezanih očiju i istovremeno čita tabloide, seo je i napisao pismo koje je izašlo u rubrici pisma (či)talaca. Tada je Čedi postavio jedno čudnovato pitanje: „Da li hoćeš opet da me smestiš u šaht?“ Setio se naime, svog kratkotrajnog boravka u šahtu, komplikovane talačke situacije, koja je srećom okončana na opšte zadovoljstvo. Tada je, pak, prvi put stekao dojam kakav ima prosečan Srbin. Sediš u šahtu, ispod tebe kanalizacija, iznad tebe neka zemunska budala istoimenog nadimka, a izlaza nema. Možda baš zbog tog sedenja u šahtu, koje se odužilo, sve manje Srba viče „vozi Miško“, a sve više: „Forca Milka“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari