Šokantan dokumentarac na Netfliks-u u top tri najgledanije serije 1Foto: Printscreen YouTube

“Nemoj se smejati. Nemoj se gledati u ogledalo…bila su neka od brojnih rigidnih pravila Academy at Ivy Ridge, američke institucije namenjene ‘problematičnim‘ tinejdžerima, ‘škole‘ koja je delovala od 2001. do 2009. godine. Sve ovo, detaljno je dočarano u trodelnoj dokumentarnoj seriji „Program: Prevare, kultovi i otmice“ (The Program: Cons, Cults, and Kidnapping), koja je debitovala na Netfliks-u 5. marta i već je na trećem mestu najgledanijih, pišu hrvatski mediji.

Iako predstavljena kao rešenje za problematične mlade, zbog mentalnog i fizičkog zlostavljanja kojem su njeni polaznici bili izloženi, pomenuta škola je postala zloglasni izvor priča na koje svetlost baca nova trodelna dokumentarna serija „Program: Prevare, kultovi i otmice“ (The Program: Cons, Cults, and Kidnapping), koja se prikazuje na Netfliks- u, piše Time.

Iza dokumentarca, koji trenutno zauzima prvo mesto na popisu najgledanijih Netfliks-ovih serija u Hrvatskoj, bivša je polaznica Ketrin Kubler.

Rediteljka koja je, dakle, i sama bila podvrgnuta iskustvu boravka u Ivy Ridgeu, s bivšim kolegama vraća se u zatvoreni kampus i priseća mučnih događaja iz prošlosti.

Kubler, koja je u tom okruženju provela petnaest meseci, opisuje svakodnevicu institucije koja je koristila taktike kultova, sistem pravila i preteranih kazni, a u poslednjoj epizodi pažnju usmerava i prema profitu, to jest finansijskoj koristi od takvih programa, piše Jutarnji list.

Kubler i drugi bivši učenici škole, koji su u program učestvovali uglavnom kao petnaestogodišnjaci ili šesnaestogodišnjaci, posećuju prostorije u kojima su provodili vreme.

Dijana, jedna od polaznica, seća se sedenja u izolaciji te opisuje situaciju u kojoj je, u sklopu takozvane intervencije, bila prisiljena da satima potrbuške leži na podu.

Neki mladi bili su pak prisiljeni da vrše nuždu otvorenih vrata.

Spominju se i navodna fizička zlostavljanja i pretresanje.

Tokom poseta, danas zatvorenoj ustanovi blizu kanadske granice, Kubler je pronašla svedočanstva, dokumente poput dosjea tinejdžera i video snimke poput onih sigurnosnih kamera koje su snimile zaposlene kako šibom tuku mlade.

Kublerini vršnjaci pričali su i o sobi koja se nije snimala i koja je postala mesto gde bi osoblje bez straha moglo zatvoriti one koji su se loše ponašali.

Neki polaznici priznali su i da su lagali o uzimanju droga, koje zapravo nisu koristili, govoreći onima koji su ih tamo nadzirali ono što su mislili da oni žele da čuju kako bi izbegli kaznu.

Kažnjavali su se i pokušaji pisanja roditeljima te obaveštavanja porodice o onome što se tamo zaista događalo.

„Tretirali su ih kao zatvorenike“, rekao je jedan zaposleni koji se na tom poslu nije dugo zadržao, dok je Kublerina istraga pokazala da je osoblju bilo rečeno da je reč o deci koja su zla , što je onda opravdavalo upotrebu grubih metoda.

Osim osoblja, odnos poverenja narušili su i roditelji koji su svoju decu tamo i slali. Ta odluka u mnogo je slučajeva rezultirala osećajem izdaje.

Teške posledice pretrpeo je, recimo, odnos Kubler i njenog oca.

Nakon što je napustila školu, Kuber je imala poteškoća s uspostavljanjem bliskosti s ocem.

S vremena na vreme kontakt bi i prekidala.

Dokumentarna serija završava upravo njenim susretom s ocem i razgovorom u kojem joj se on izvinjava iu govori da je nikada u Ivy Ridge ne bi poslao da je znao što se tamo događa.

U sačuvanim pismima koje je slala kući, Kubler je pričala o svojoj tuzi, a njen otac o tome kako je tamo morao da je pošalje jer se bojao da bi prema njoj, da je kod kuće, bio suviše „blag“.

„Program“, piše CNN, slika zastrašujuću sliku o roditeljima koji su želeći da pomognu svojoj deci izvrgnuli izložili ih bolu i traumi.

„Takvi programi uništavaju porodicu, to je veoma teško pa sam htela da gledaoci vide šta je to učinilo mojoj porodici“, rekla je Kubler.

Kubler, koja je u ‘Programu‘ bila od marta 2004. do juna 2005. godine, opisala je i kako je tamo dospela.

Nakon što su se pojavili kod direktora njene srednje škole, stavili su joj lisice i odveli je. Tom razdoblju prethodila je velika trauma.

Kao mala devojčica od dve godine, Kubler je izgubila majku, a kao tinejdžerka je, reagujući na strogu pomajku, pila i imala ispade.

Upravo kako bi preduzeli nešto u vezi lošeg ponašanja svoje dece, roditelje je podsticalo da ih pošalju u škole poput Ivy Ridgea.

Dokumentarac pokazuje brošure koje su to mesto prikazivale kao normalnu srednju školu. Neke od slika prikazivale su decu koja plivaju, plešu, navijaju, dok priče svedoka otkrivaju da deci većinu vremena nije bilo dopušteno niti izaći napolje .

Osim toga, škola nije bila licencirana niti pružala diplomu koja bi bila od koristi za fakultet.

Spomenuta ustanova stvar je prošlosti, a misija rediteljke, koja pokušava podići svest o emocionalnim ožiljcima danas odraslih ljudi koji su prošli kroz Ivy Ridge, ujedno je i zagovaranje ukidanja srodnih programa koji su još aktivni.

Dokumentarac Ivy Ridge stavlja u širi kontekst industrije stotina nereguliranih internata te otkriva da, čak i kada se zatvore, takve škole nađu način da se ponovno otvore pod novim imenom.

„Ta industrija postoji jer nema puno dobrih rešenja za porodice koje se nađu u krizi. Zato treba osmisliti alternativna rešenja. Krajnji je cilj razotkriti takva mesta i ukinuti tu industriju“, kaže Kubler.

Jedan od najpoznatijih slučajeva je onaj sa Paris Hilton, koja je u dokumentarcu iz 2020. godine progovorila o emocionalnom i fizičkom zlostavljanju u internatu u saveznoj državi Utah.

Slavna naslednica lobirala je za predlog zakona koji se bavi regulisanjem takvih ustanova (Stop Institutional Child Abuse Act).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari