Piše: Dr. Harun Crnovršanin
Autor ovog teksta je već obradio 3 orijentalne gradske kuće u Novom Pazaru sa desne strane rijeke Raške. To su kuće familija: Besim-bega Čavića, Hamid-age Aguševića i Šahin-bega i Asim-bega Elmasbegovića. Ovom prilikom obrađujemo porušenu kuću Mahmut-age Dace u ul. Osmana Đikića br. 2, u mahali Jošanica u Novom Pazaru. Ovu kuću je 16. januara 1942. godine Mahmut Daca kupio od Olivere Popović koja je bila krojačica po zanimanju. Iz navedenog kupo-prodajnog ugovora između Mahmuta i Olivere vidi se da je raniji vlasnik ove kuće bio izvjesni Bilal Vrančević od koga je Olivera kupila istu.
U navedenom ugovoru stoji da Olivera „…prodaje nepokretno imanje koje se sastoji od jednog placa na kome postoji jedna kuća na spratu, uz kuću kuhinja, pekarnica, dućan i sobica za momke, šupa, štala, hambar, bunar i bašta-šljivak u ulici kralja Aleksandra br. 21 u Novom Pazaru…“
Radi orijentacije- ulica Kralja Aleksandra je nakon Drugog svjetskog rata preimenovana u ul. 1. Maja.
Prema izjavi Mithata-Mitka Dace (1954), unuka Mahmutaginog, sa kojim je autor vodio razgovor u januaru 2024. godine- njihova stara kuća sagrađena je 1910. godine. Bila je na dva sprata i imala je 9 soba, veliki hodnik, 4 hamama i toalet u kući. Ukupna površina stambenog prostora iznosila je 360 metara kvadratnih.
Mithat Daca nastavlja priču o svojoj familiji. „Moj djed Mahmut je bio oženjen sa Zurifom i u braku sa njom nije imao djece. Kao veliki humanista i bogat čovjek riješio je da usvoji jedno dijete, kako bi bar neko vidio haira od tog njegovog bogatstva. Usvojio je malog Hilma Rašljanina iz pazarske mahale Potok, kome su roditelji rano umrli. Njegovom pravom ocu bilo je ime Ramo a majci Ulfeta. Hilmo je imao brata Vehba i 3 sestre: Salihu, Himu i Nafu.
Mahmut Daca je lijepo odgajio i vaspitao usvojenog Hilma i izveo ga na pravi put. Kad je Hilmo stasao oženio je Feridu, djevojačko prezime Hadžić, rodom iz Prijepolja. Sa njom je dobio 3 sina: Mustafu (1947), Murata (1949) i mene-Mithata (1954). Moj otac Hilmo Daca je bio direktor Opšte bolnice u Novom Pazaru. Umro je veoma mlad, 1959. godine, u svojoj 43-oj godini života.
Moj djed Mahmut Daca je bio poznati trgovac u Pazaru. Zajedno sa svojim ocem Murselom i braćom: Ahmetom, Rifatom, Šućurijom i Ljutvijom, imao je svoje dućane pored Ejup-begove džamije, u poznatoj Tijesnoj čaršiji, koju su komunisti srušili odmah poslije Drugog svjetskog rata. Ovu prizemnu kućicu sa malom pekarom, koja je izlazila na ulicu 1.Maja, moj djed Mahmut prodao je Ešrefi-Eši i Ibru Škrijelju. Međutim, ni oni nisu imali djece, pa je, nakon njihove smrti, ista pripala Ešinoj bratanici Fahri Škrijelj –Gračanin koja živi u novosagrađenoj kući.
Ahmet Daca je bio rođeni brat moga djeda Mahmuta. Kada su 21. januara 1945. godine partizani izveli da streljaju ljude koji su odbranili Novi Pazar od četnika: Aćifa Hadžiahmetovića i Ahmeta Dacu, moga djeda Mahmuta su, na silu, poveli na Hadžet da gleda streljanje svog brata Ahmeta!
Početkom 2018. godine naša kuća je zajedno sa placom od 6 ari ustupljena investitoru, koji je na njenom mjesto digao zgradu sa 7 spratova i 26 stanova. To je sudbina svih naših gradskih osmanlijskih kuća, jer ne postoji nikakav interes niti svijest, u našem gradu i državi, da se one sačuvaju. Inače u našoj ulici (Osmana Đikića) bilo je još nekoliko lijepih kuća koje su porušene. Među njima je i kuća Besim-bega Čavića porušena prošle godine, Odmah preko puta naše nove zgrade nalazi se kuća Hadžitahirovića koja će se takođe rušiti“.
