Izraelci na Zapadnoj obali se naoružavaju: "Želim da budem bezbedan" 1Foto: EPA-EFE/HANNIBAL HANSCHKE

U prodavnici oružja na Zapadnoj obali, prodavac je posložio kolekciju nenapunjenih pištolja na pult i pozvao grupu muškaraca okupljenih oko njega da ih pokupe i vide kakav je osećaj stisnuti okidač.

Njegov savet je bio praćen stakatom paljbe iz automatske puške iz susedne streljane i povremenim ritmičnim zvukom hitaca iz pištolja.

„Svi dolaze ovde želeći Glock (poluautomatski pištolj)“, rekao je grupi, „ali zaista vam treba nešto što će vam biti udobno kada ga držite u rukama“, naveo je prodavac, prenosi Gardijan.

Grupa muškaraca, neki iz izraelskih verskih jevrejskih zajednica, drugi obučeni u majice i manje kipe, gledali su u prodavca dok im je govorio da izaberu pištolj.

„Prijavio sam se za dobijanje dozvole pre mesec dana.  Da se napad nije dogodio, odložio bih ovu obuku – nisam žurio. Umesto toga, odlučio sam da to uradim odmah“, rekao je 29-godišnji Jonatan Elbaz, stanovnik obližnjeg naselja Beitar Ilit.

Elbaz je odabrao pištolj izraelske proizvodnje jer je „želeo da kupi pištolj od Erec Izraela“, rekao je, koristeći biblijski naziv za izraelski narod.

Od 7. oktobra i napada Hamasa zahtevi za dozvole za oružje širom Izraela su u porastu. Usred pitanja o neuspehu čuvenih izraelskih obaveštajnih službi i o tome kako vojska nije uspela da zaštiti svoje građane koji žive u blizini granice sa Gazom, oni navode da treba da preuzmu pitanja odbrane u svoje ruke.

Zin Levi, koji je došao u radnju da nabavi metke i obnovi svoju dozvolu za oružje pre roka, podigao je košulju i otkrio Smith & Vesson u futroli. On je posedovao pištolj decenijama i razmišljao je da ga se reši pre napada, rekao je. Sada ga, kaže, nosi svuda.

„Pretpostavljam da služi kao neka vrsta zaštite, kao sredstvo odvraćanja. Postoji opšti osećaj nesigurnosti“, rekao je on. Među lokalnim grupama u njegovom susedstvu u Jerusalimu, dodao je, postojao je zahtev da svako ko ima dozvolu za nošenje oružja donese svoje oružje na molitve u svoju lokalnu sinagogu.

Prodavnica oružja, sa staklenim tezgama ukrašenim sjajnim istrošenim čaurama, nalazi se u okviru kompleksa „Kalibar3“ –  poligona i prostorija za obuku borilačkih veština i sinagoga na obodu naselja Guš Ecion, u brdima Zapadne obale južno od Vitlejema.

Napolju su timovi namrgođenih izraelskih vojnika čekali da uđu u susednu streljanu, stojeći u redu pored velikog broja građana koji su došli u centar na dan obuke za dobijanje dozvole za oružje.

„Obično imamo tri treninga nedeljno za nove licence, ali trenutno, od 7. oktobra, radimo po dve dnevno“, rekla je Jael Gat, direktorka „Kalibra 3“.

„Dolazi mnogo više ljudi – svi sada žele pištolj. Potreseni su i ne osećaju se sigurno. Sada je potpuno drugačiji osećaj, žele oružje da se zaštite“.

Dva dana nakon napada Hamasa, izraelski ekstremno desničarski ministar nacionalne bezbednosti Itamar Ben-Gvir pokrenuo je ono što je njegovo ministarstvo nazvalo „hitnom operacijom kako bi se što više civila omogućilo da se naoruža“.

Svaki građanin Izraela koji ispunjava uslove a želi da nabavi oružje, prema dekretu, dovoljno je da obavi telefonski razgovor umesto ličnog i da mu se izda dozvola za oružje u roku od nedelju dana.

Oni koji su zainteresovani za nabavku pištolja otkrili su da su njihove prijave brzo obrađene. Danijel Jašua, 25-godišnji član verske zajednice Haredi koja se u prošlosti retko povezivala sa izraelskom vojnom službom ili posedovanjem oružja, naslonio se na ormar sa staklenim frontom dok je opisivao koliko brzo je uspeo da dobije dozvolu za lično oružje.

Pištolj oko njegovog struka, objasnio je, bio je iz njegovog posla obezbeđenja u verskoj školi za dečake, ali je želeo oružje za ličnu upotrebu.

„Predao sam papire nedelju dana pre 7. oktobra. Normalno, sa sistemom koji imamo u Izraelu, ovo bi trajalo mesecima. Ali trenutno je potrebno nekoliko dana“, rekao je on. „Ionako sam uvek planirao da to uradim, ali želim da budem siguran.“

U blizini, žena koja živi u naselju Guš Ecion koja je odbila da se predstavi pregledala je izbor pištolja dok je držala dete na kuku i gledala u telefon.

„Ja sam samohrana majka i imam dvoje dece“, rekla je. „Ne želim baš da imam pištolj, ali želim da imam opciju da zaštitim svoje devojčice“.

Jael Gat, direktorka „Kalibra 3“ je rekla: „Trenutno svi osećaju da im je potrebno oružje, posebno žene, pošto su muškarci trenutno u vojsci. Svi samo žele da se osećaju sigurno“.

Ne žive svi od ovih obuka i kupovine u „Kalibru 3“ u izraelskim naseljima koja pokrivaju Zapadnu obalu, koja se po međunarodnom pravu smatraju nelegalnim i gde su incidenti nasilja naseljenika prema Palestincima u porastu.

Šef regionalnog saveta Samarije na Zapadnoj obali podelio je prošle nedelje 300 jurišnih pušaka „civilnim bezbednosnim odredima“, u koordinaciji sa Ben-Gvirovim ministarstvom i izraelskom vojskom.

Iznad vitrina na podu prodavnice oružja, zidni televizor puštao je seriju snimaka napada praćenih rečima: „Izrael je napadnut: na putevima, na autobuskim stanicama, u vozovima, svuda“.

„Za nas je napad 7. oktobra bio očigledno većeg obima, ali nije nov“, rekao je Gat. „Ono što radimo u Kalibru 3 je da pomažemo ljudima da se osećaju bezbedno… Izraelska vojska ne može biti svuda svuda sve vreme“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari