Društvo nasuprot režimu 1Foto: Medija centar

Poslednje masovne demonstracije u Beogradu i Novom Sadu, po svoj prilici, ukazuju na začetak bitno drugačijih političkih procesa od onih dosadašnjih.

Naime, izgleda da će na delu biti širenje pokreta samoosvešćenih građana protiv postojećeg režima: društvo versus režim.

To u velikoj meri menja način borbe protiv postojeće vlasti i ulogu političkih stranaka u toj borbi.

Više neće biti neutralnih aktera niti će važiti parola „svi su isti“.

Naprotiv, u prvi plan dolazi načelo ili-ili: ili si na strani režima ili si protiv njega.

Radikalno će se sužavati prostor za ono „nešto između“.

Jer kada manipulativni i nasilnički karakter bilo koje vlasti postane u toj meri proziran i vidljiv u realnom životu društva, onda medijska propaganda, bila ona gebelsovskog, staljinističkog, macetugovskoga ili još perfidnijega tipa naprosto gubi bilo kakvu delotvornost i zavodljivu moć.

Pa ko još može verovati izjavi naše premijerke da list Danas koči dolazak investicija u našu zemlju, kada je njegov tiraž ništavan u odnosu na doseg TV medija sa nacionalnom frekvencijom?

To je izrugivanje zdravom razumu naših građana.

Pa ko još od Beograđana može verovati oceni Željka Mitrovića da je na pomenutoj mirnoj i dostojanstvenoj šetnji prisustvovalo svega 2.000 građana?

Ili ko još može verovati u to da je vlada na čelu sa Brnabićkom odbila Vučićev predlog da se uvede smrtna kazna, kada je sve njegove predloge takoreći momentalno prihvatila?

Pa ko još može da veruje da daleko malobrojnija i razjedinjena opozicija kojoj je uskraćen gotovo u potpunosti pristup medijima sa nacionalnom frekvencijom može da bude odgovornija od postojeće vlasti za do sada najveće tragedije u istoriji Srbije?

Pa ko još može da veruje sada već bivšem ministru prosvete obučenom u firmiranu odeću zapadnog tipa, koji na ruci nosi skupoceni „roleks“, kada za tragediju optužuje „zapadne vrednosti“?

Kada razularena mašinerija vlasti počne da bespoštedno gazi i ljudske i božije zakone, pretvarajući se u bazičnog promotera nasilja, primitivizma, neviđenog ispoljavanja prezira prema svakom građaninu, a patetične „ljubavi“ prema narodu u celini, onda građani nužno, bez obzira na sve okolnosti, shvataju da je njihova dužnost da tome pruže odlučan otpor kako ne bi postali saučesnici u činjenju nasilja i zlodela.

U osnovi građanske neposlušnosti je stav da nijedan moralni čovek ne sme da se prilagođava nepravdama, gnječenju njegovog ličnog dostojanstva.

Skorašnji masovni protesti uverljivo pokazuju da iskra uspomene na slobodu i humanizam ne može iščeznuti iz srca ljudi i da će se ona kad-tad rasplamsati u njima, usmeravajući ih ka beskompromisnoj borbi protiv „koncentrata zla“, protiv sve razgranatije hobotnice nasilja koja nastoji da zatre poslednje tragove ljudskog u nama.

Oni su i upozorenje opozicionim strankama: ili ćeš sarađivati sa postojećim režimom i postati njegov prirepak i kao takav saučesnik u njegovim zlodelima ili ćeš se priključiti samosvesnim građanima u procesu njihovog samooslobađanja.

Treća opcija više ne postoji.

Autor je počasni predsednik Međunarodne filozofske škole Felix Romuliana

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari