BANJALUKA - Finska je prije tri sedmice postala članica NATO alijanse. Najvažnija lekcija za BiH, koja je formalno već deceniju i po u procesu pristupanja, ali bez političke odluke da se Alijansi zaista i priključi, jeste da preuzimanje vojnih standarda NATO-a ne mora da znači pristupanje u članstvo, a ako bi se iz bilo kojih razloga ipak donijela politička odluka da postane članica, prethodnim uvođenjem NATO standarda to bi bila samo formalnost.
Finska je zemlja koja je zbog specifičnih istorijskih odnosa s Rusijom imala političku odluku da ostane neutralna u odnosu na NATO, ali je svoju vojsku trenirala u skladu s NATO standardima.
Njegovala je odnose s NATO-om, učestvovala u vojnim misijama Alijanse, uključujući i misiju IFOR-a u BiH, i bila spremna da, po potrebi, narednih sto godina ostane neutralna, ali i istovremeno da uđe u Alijansu u vrlo kratkom periodu ako politika tako odluči.
Kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu u februaru prošle godine, Finska i Švedska su odlučile da postanu članice Alijanse. Da nije bilo problema političke prirode sa Turskom, Finska i Švedska bi postale članice u vrlo kratkom periodu, jer su njihove vojske u potpunosti kompatibilne s NATO standardima.
Finska ima granicu s Rusijom u dužini od 1.400 kilometara. Ilustracije radi, to je udaljenost kao od Banjaluke do Londona, a ukupna populacija Finske je tek nešto veća od BiH.
Zbog toga je Finska jedna od tek nekoliko evropskih zemalja koje imaju obavezu služenja vojnog roka.
U Finskoj je u slučaju ratnog stanja moguće mobilisati oko 900.000 ljudi, dok je u rezervi oko 280.000 vojnika. Poređenja radi, Oružane snage BiH imaju oko 7.000 do 8.000 pripadnika, a niko nikad nije provjeravao koliko bi ljudi bilo moguće mobilisati u slučaju bilo kakve potrebe.
Dok su Oružane snage BiH zapuštene i koriste se opremom starom i više od pola vijeka, finska vojska ima najmoderniju opremu i naoružanje.
Prema zvaničnim podacima, Finska ima oko 400 njemačkih tenkova leopard II, od kojih je stotinak moderna varijanta 2A6. Vojska je opremljena s oko 700 haubica, 700 minobacača i stotinak modernih raketnih bacača.
Posjeduje i najmoderniju protivvazdušnu odbranu izraelskih i norveških proizvođača. U skladu s Međunarodnom konvencijom o izbacivanju nagaznih mina iz aktivne upotrebe, Finska se riješila svih 1,3 miliona tih mina, i umjesto njih koristi najmodernije mine na daljinsko upravljanje i multifunkcionalne sisteme za zaštitu od upada neprijateljskih snaga.
Odmah nakon završetka Hladnog rata, Finska je krenula na razvijanje saradnje s Alijansom. Godine 1994. postala je članica Partnerstva za mir i nakon toga nije preduzimala formalne korake za pristup Alijansi. Za razliku od nje, BiH je 2010. godine podnijela Akcioni plan za članstvo koji je aktiviran tek 2019. godine.
U međuvremenu, BiH je 2016. godine usvojila Pregled odbrane i Plan modernizacije Oružanih snaga. Kako smo saznali iz američkih izvora, međunarodna zajednica je razočarana što je vrlo malo toga implementirano u praksi i zbog toga što se Oružane snage nalaze u vrlo lošem stanju.
Uputili smo pitanje Ministarstvu odbrane BiH početkom sedmice da nam pruže informacije kakvi su planovi u vezi s implementacijom Plana, međutim nismo dobili nikakav odgovor.
Od ovog ministarstva smo u prošlom sazivu dobijali sve informacije koje smo tražili. U jednom od tih odgovora su nam pojasnili da OS BiH imaju 16 aktuelnih projekata modernizacije.
Najviše im, kako su nam istakli, nedostaju kapaciteti koji bi poboljšali kopnenu i vazdušnu mobilnost. Istakli su da su se zbog restriktivnog budžeta uglavnom oslanjali na međunarodnu pomoć. Ohrabruje ih, kako ističu, da je NATO na madridskom samitu odobrio paket pomoći za OS BiH.
"Paket podrazumijeva devet projekata pomoći za odbranu i tri za sigurnost. Što se tiče sredstava za odbranu, riječ je o neborbenim sredstvima, prvenstveno za potrebe vojne policije, atomsko-biološko-hemijsku odbranu, telekomunikacijskim sredstavima taktičkog nivoa, neborbenim transportnim sredstavima, sredstvima za vazdušnu medicinsku evakuaciju, sredstavima za komunikaciju zemlja - vazduh, sredstavima za unapređenje obuke i infrastrukturnih projekata. Vrijednost donirane opreme je oko sto miliona maraka", naglasili su oni.
(Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država).
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.