Koliko god neki proizvođači pokušavali da pronađu alternative za skupe i (relativno) rijetke materijale u baterijama, oni i dalje dominiraju.
U narednih nekoliko godina svakako ćemo biti svjedoci značajnih tehnoloških pomaka i smanjenja ovih sirovina u baterijama, ali do tada proizvođači zavise od njih.
Zbog toga su baterije skupe, a upitne su i ekološke koristi, jer se sirovine dobijaju neekološkim metodama, a ni sama hemija baterija nije najzdravija za životnu sredinu, što će predstavljati problem pri njihovom kasnijem odlaganju.
Prosječna automobilska litijum-jonska baterija sadrži oko 28,9 kilograma nikla, 7,7 kg kobalta i 5,9 kg litijuma. Ako se ne recikliraju, ovi metali odlaze u otpad.
Tu je takođe oko 80 kg bakra i oko 30 kg grafita na ukupnu težinu od oko pola tone (za prosječni električni automobil).
Iako se predviđa da će litijum-jonska baterija sadržati manje metala 2030. godine, recikliranje ovih materijala će i dalje biti važno kako bi se održao korak sa rastućom globalnom potražnjom. Ili ćemo dobiti neku novu tehnologiju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.