"Naše polazište je da je nemoguće zamisliti budućnost bez socijalizma": Autori izložbe "Prvi put slični sebi samima" 1Foto; Bojana Janjić

Izložba “Prvi put slični sebi samima” otvorena je sinoć u Salonu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu,  nastala je u saradnji umetnice Natalije Vujošević i umetnika Ivana Markovića

Izložba predstavlja niz međusobno povezanih radova koji kroz medije pokretne slike (Ivan Marković), skulpture, site-specific intervencije (Natalija Vujošević) i teksta (umetnici u saradnji sa dramaturškinjom Tanjom Šljivar) promišljaju odnos ideala, sećanja, prostora i vremena.

U zajedničkoj izjavi  umetnici navode da iako njihov rad za polazište ima prošlo vreme, više je je fokusiran na potencijale u budućnosti.

“… Ako se setimo često ponavljane teze o tome kako je lakše zamisliti kraj sveta nego kraj kapitalizma, što implicira nastavak kapitalizma u nedogled, naše polazište je da je nemoguće zamisliti budućnost bez socijalizma. Kao što je nemoguće misliti o socijalizmu, a ne misliti o budućnosti”, tvrde  autori izložbe.
Izložba  “Prvi put slični sebi samima” je, kako dodaju Natalija Vujošević i Ivan Marković, zapravo “pokušaj i uvežbavanje susreta, podsećanje na mesto pripadnosti, kao i signaliziranje i traženje koordinata sveta u dugom nastajanju, čiji deo jesmo, i hoćemo da budemo”.

Polazeći od konkretnih primera modernističkih arhitektonsko-građevinskih projekata (službena zgrada kompanije Energoprojekt na Novom Beogradu) ili reminiscence estetskih i stilskih vrednosti njima pripadajućih enterijera, umetnici izvode svojevrsno vizuelno istraživanje prostora u koje su upisani tragovi društveno-političkog konteksta u kojem su nastali.

Kroz postupke posmatranja, sakupljanja i beleženja izolovanih prostornih, vremenskih i materijalnih fragmenata koji su nekada bili deo koherentnog društvenog tela, izložba postavlja arhivsku građu, poetske zapise i intervencije u specifične narativno-refleksivne relacije i omogućava doživljaj prostora kroz rekonstrukciju iskustva.

Tako video-opservacije ambijenta Energoprojekta, snažno markiranog prepletima elemenata arhitekture, biljaka, geometrizovanih senki i povremenog nemog prisustva ljudi, dalje prostorno-asocijativno aktiviraju sadejstva izloženih artefakata ne tako davne kulture i glasa nevidljivog naratora čiju priču određuje tok prisećanja, mentalnih slika, utisaka, faktografije.

Atmosfera se postepeno gradi u kretanju i nizu senzornih i emotivnih stanja, koji uvode u uvežbavanje ritma ili koreografije i ispitivanje mogućih oblika novog zajedničkog tela i jezika. Dramaturgija postavke artikuliše na kraju prostor kao susret kolektivne memorije i vizije kolektivnog istupa, kao dimenziju snolikih i začudnih susticanja društveno proživljenog i ne više prisutnog i potisnutog, kao okidač prepoznavanja.

Kustos izložbe je Miroslav Karić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari