Ekonomija

0

„Boško Buha“: Kako je vlasništvo države prešlo u ruke Rubina, pa dalje do Butika

Izvor: N1

„Boško Buha“: Kako je vlasništvo države prešlo u ruke Rubina, pa dalje do Butika

Izvor: N1

Kako je preduzeće “Butik 1” (Boutique 1) u vlasništvu Aleksandra Kajmakovića postalo vlasnik 229,77 kvadrata na beogradskoj adresi na kojoj se nalazi Pozorište “Boško Buha” manja je enigma od one - kako se Rubin iz Kruševca prvobitno upisao kao vlasnik prostora na Trgu Republike broj 3. Presuda Privrednog apelacionog suda u Beogradu, iz 2017. godine, pokazuje da je cela priča o otuđenju prostora u vlasništvu Republičke direkcije za imovinu počela još - u maju 2000. godine. Ostaje, međutim, nejasno kako je, u međuvremenu, kao vlasnik pomenutih kvadrata bio upisan - Grad Beograd.

Republički geodetski zavod tvrdi: Sve je po zakonu – firma Rubin je u katastar upisana na osnovu presude Privrednog suda iz Beograda iz 2016.  i Privrednog apelacionog suda iz 2017. Potom je vlasništvo prešlo  firmu „Butik 1“ iz Kruševca, čije je sedište sada u Beogradu. 

U finansijskim izveštajima Rubina iz Kruševca jasno se navodi kako je vlasništvo nad “Kafe Teatrom” na istoj beogradskoj adresi na kojoj je i Pozorište „Boško Buha“, postalo vlasništvo firme “Butik 1”, piše N1. 

Naime, 12. novembra 2015. godine Rubin je osnovao Društvo sa ograničenom odgovornošću “Butik 1” (“Boutique 1”) sa sedištem u Kruševcu, Cara Lazara 291. Osnivački kapital je – nenovčani, u vrednosti od 514,9 miliona dinara, što, kako se navodi, “predstavlja vrednost građevinskog objekta „Kafe Teatar“ koji se nalazi u Beogradu, opština Stari Grad Trg Republike broj 3”.

Navodi se, takođe, da je 2021. godine Rubin prodao udeo privrednog društva Butik 1.

Inače, podaci APR pokazuju da je sada vlasnik Butika 1 iz Beograda ugostiteljsko preduzeće UPD Stari grad, čiji je vlasnik Eureka bar, čiji je vlasnik – Aleksandar Kajmaković.

Prema podacima Agencije za privredne registre, Butik 1 je sa kruševačke na beogradsku adresu preregistrovan 24. januara 2022. godine.

Vratimo se sada nekoliko koraka unazad – ovde je ključno pitanje kako je Rubin, zapravo, postao vlasnik kvadrata na pomenutoj adresi. 

RGZ kaže – po sudskim presudama. 

 

Šta piše u presudi Privrednog apelacionog suda

U priči o sudskim presudama ima dve strane i pet “igrača” – s jedne je preduzeće Rubin iz Kruševca koje tuži, a s druge Ugostiteljsko privredno društvo UPD Stari grad ad iz Beograda, zatim Grad Beograd, Republička direkcija za imovinu i Javno preduzeće Poslovni prostor opštine Stari grad kao tuženi.

Privredni apelacioni sud je, u presudi izrečenoj 11. januara 2017. godine potvrdio presudu nižeg suda kada je reč o vlasništvu Rubina nad 229,77 od ukupno 530 kvadrata poslovnog prostora u prizemlju Trga Republike broj 3 u Beogradu.

U presudi se, između ostalog, navodi da postoji ugovor o kupoprodaji nepokretnosti od 27. aprila 2009. godine, kao i od 5. maja 2000. godine, zatim aneks ugovora o prodaji nepokretnosti od 21. maja 2000. godine, te potvrda od 21. maja 2000. godine, odnosno Izvoda iz lista nepokretnosti od 17. oktobra 2014. godine, kao i rešenje Republičkog geodetskog zavoda od 16. aprila 2007. godine.

Ugostiteljsko privredno društvo Stari grad iz Beograda prodalo je 27. aprila 2009. godine Rubinu iz Kruševca deo poslovnog prostora pod nazivom „Kafe Teatar“ – nekada „Kod spomenika“ – sa ulazom pored bioskopa „Jadran“, koji se nalazi u Beogradu u ulici Trg Republike broj 3, ukupne površine 229,77 kvadrata.

Prethodno je to ugostiteljsko preduzeće Stari grad taj prostor steklo kupujući ga od Republičke direkcije za imovinu Republike Srbije, kako se navodi – još 5. maja 2000. godine.

„Aneksom ugovora od 29. maja 2000. godine, konstatovano je da je nakon zaključenja osnovnog ugovora Republičkoj direkciji za imovinu Republike Srbije dostavljen nalaz Gradskog zavoda za veštačenje od 23. maja 2000. godine kojim je utvrđeno da je ukupna površina poslovnog prostora 477,35 m², da kupac kupuje 229,77 m², a da preostali deo poslovnog prostora površine 247,58 m² kupac koristi po osnovu ugovora o zakupu 14. aprila 1998. godine zaključenog sa Javnim preduzećem Poslovni prostor Stari grad, kao zakupodavcem“, objašnjava se u presudi.

U trenutku zaključenja tog kupoprodajnog ugovora, vlasnik nepokretnosti u javnim knjigama bila je Republička direkcija za imovinu.

 

Odakle Grad Beograd kao vlasnik

Praktično, Republička direkcija za imovinu prodala je sporni prostor ugostiteljskom preduzeću UPD Stari grad, a onda je to preduzeće prostor prodalo Rubinu.

UPD Stari grad danas je, inače, u vlasništvu firme Eureka bar iz Beograda, čiji je stoprocentni vlasnik – Aleksandar Kajmaković.

Ipak, u presudi se konstatuje da se te 2017. godine nepokretnost koja je predmet spora u katastru vodi kao vlasništvo – Grada Beograda.

„Prema nalazu i mišljenju sudskog veštaka tužilac (Rubin) je po osnovu navedenih kupoprodajnih ugovora stekao pravo vlasništva na 229,77 m² od navedenih 530 m² u prizemlju zgrade koje se nalaze u Beogradu, na Trgu Republike br. 3, na katastarskoj parceli broj 2265. Predmetna nepokretnost upisana je u javnim knjigama kao – vlasništvo Grada Beograda“, ističe se u presudi Privrednog apelacionog suda. 

U presudi se konstatuje da Grad Beograd „do zaključenja glavne rasprave nije priložio, niti predložio relevantne dokaze na okolnost po kom osnovu je upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora, to je pravilan zaključak prvostepenog suda da drugotuženi nikada nije ni bio u državini idealnog dela tog poslovnog prostora koji predstavlja predmet ovog spora, a koji je idealni deo iskazan u površini od 229,77 m²“, navodi sud.

U celoj priči „u igri“ je i Javno preduzeće Poslovni prostor opštine Stari grad – četvrta firma koju je Rubin tužio u ovom sporu, a za koju sud konstatuje da sa ugostiteljim preduzećem Stari grad ima zaključene ugovore o zakupu dela ovog poslovnog prostora koji nije predmet spora.

 

Jedan objekat, a dve adrese

Uvidom u eKatastar, na katastarskoj parceli 2265 na kojoj se vodi pomenuti poslovni prostor, u podatku o nazivu ulice stoje Trg Republike 3, Trg Republike 5, ali i – Obilićev venac 33. Reč je, praktično, o zgradama koju deli Ulica kneza Mihaila, i to nikako ne može da bude jedan objekat sa više ulaza.

„Problem je što sudije prilikom utvrđivanja upisa vlasništva nisu tražile da se uradi takozvani etažni elaborat. Kao što u svakoj zgradi svaki stan ima svoju celinu, tako je trebalo i taj lokal da se izdvoji iz ukupne kvadrature. To je posao za geometra – da izmeri i nacrta – i traje najviše 3,5 sata. I tada ne bi bilo problema“, kaže sagovornik portala N1 upućen u poslove geodetsko-katastarskog sistema.

Dodatni problem je što nijedna veća opština u Srbiji nema tačan popis svoje imovine.

Ali, to je već neka druga priča.

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR